otpjevala je La forza del destino i La serenata (a tako milozvučno, tako anđeoski, da prosto ne disasmo kad ona pjevaše . Kao da joj vile grlo pozajmiše. Prava umjetnica, uzor-pjevačica. I Ravijojla bi se njoj poklonila. Šteta velika što
zove na opelo. Te godine i avlija zarasla u korovinu, crkva vječito prazna, ko da se nakrivila na jednu stranu, a zvonik pjevaše samo za velike praznike, reda radi. Svi iz sela se tade naprasno sjetiše njegovih dečačkijeh nestašluka te se pustiše
običaj po ljepoti birati kralja, Marka, ne bi mimoišla ta čast. pjevaše pod kraljičinijem prozorom, a njoj opet miliji bješe njegov glas, nego li slavujev. Kad bi se u društvu ispjevao, tada
je kao da je dozivala zle duhove koji su sve više sandžački narod razdirali i sad bi izdajnik ne samo oni što izdaše tog što pjevaše o slobodi, već i svako ko ne htjede sa njima u to novostvoreno carstvo sad novih kraljevića. Svako ko ne bi i za njih bi
ga dvanaest konjanika što su iz naša sela u narodnoj vojsci i oni otpratiše popa u varoš, a cijelim putem bacaše puške i pjevaše . Za popom, u drugim kolima vozio se kum Ninko i Gluvić, za njima još mnogi narod. Vele, kad je naš popa došao u varoš, da su
I ostalih trista udovica. "Tad zapjeva tri stotin ' majstora Zapjevaše muški glasovito Čekićima pjesmu udvojiše Sve pjevaše i popijevaše Dokle svetu crkvu dovršiše.
kako nestaju u vatri. Grupa od nekih stotinjak ljudi različite starosne dobi, od đaka osnovaca do penzionisane bake, pjevaše uvredljive pjesme, psujući na sve strane, paleći obilježja Natašine rodne zemlje, pri tom se glasno smijući, sa
sam gledao kako ih jure i obaraju kao ptice golubove Sjetimo se danas i svih nevinih žrtava Petrovačke ceste o kojima pjevaše velikani srpske poezije Branko Ćopić i Skender Kulenović. Nek je svima laka crna zemlja i Bog da im duše prosti. Amin. ' '
jela i omorika, na puškomet prema meni, silazilo je žensko čeljade što onako zanosno i žalostivno maloprije pjevaše kroz maglu. Čim je vjetar iznad nje rasprštio i raznio maglu, prestala je pjevati. Pjesma joj se skamenila na usnama.
preobražava najprije u Napoleona, pa u papina protonotarijusa De Rozu, i tada redovno (njeki nevidljivi hor pjevaše antifonu: "Poklonite se Preobraženom, koji živi da sebe veliča, va vijek vjekova Parce Ave Aleluja "...