karakteristika likovnosti zbila u njegovoj dubokoj starosti, ili pak sa samoubistvom slike u enformelu na kraju niza plastičkih destrukcija u stvaralaštvu ove epohe? Možda se moderna - paradoksalno, završila sa obnovom slike osamdesetih godina
najnovije umetnosti. Naravno da se te promene najbolje mogu uočiti na tekućim izložbama na kojima su umetnici novih plastičkih shvatanja vrlo naglo i vrlo ubedljivo, već u samom začetku, prikazali stanovite jezičke promene u kreiranju
godina ulazi u mirnije razdoblje, kada je većina galerija sasvim ohrabrena da izlaže sve masovniju umetnost novih plastičkih shvatanja.
definicija plastičkih sadržaja i snažno utisnutom kreativnom energijom, obeležen je i nedoumicama izraženim u kritici oko pitanja da li je
, odnosno druge linije u Jugoslaviji sedamdesetih, početkom devete decenije naravno da je svestan promenjenih plastičkih vrednosti, pa sada uspešno miri vlastiti stav dotadašnjeg militantnog kritičara konceptualne umetnosti i odskora
bijenale 1990. godine (u Momentu 19), Sretenović već sasvim jasno vidi simptome novog stanja u problemima plastičkih umetnosti. To je vreme kada se začinje i polemički sukob oko sledećeg: sudbina postmodernizma u novim uslovima i
devedesetih pokazuje i punu svest o značenju i smislu izložbe kao medija za izražavanje ideja kritike i teorije plastičkih umetnosti. Kao da je načinjena svojevrsna parafraza izložbe Kada stavovi postaju forma Haralda Zemana idejom da
okosnicu monografske knjige o Jovanu Soldatoviću. U nekoliko poglavlja, Stepanov hronološki prati proces razvoja plastičkih ideja i postavki ovog skulptora te u tom procesu prepoznaje specifičnosti jednog zamašnog vajarskog opusa
koji su u skulpturu ušli iz drugih medija i iz drugačijih umetničkih pozicija ima serioznih ostvarenja i istinskih plastičkih dometa...
. plastičkih problema, začetih i razvijanih i u drugim tehnikama, prati se i u liogravuri, da bi, u nekoliko slučajeva, doprinela
u skulpturi još uvek je forma, a enfomel nije lišen emotivnog, samim tim i sadržajnog sloja, kao ni svojih specifičnih plastičkih premisa preko kojih je uostalom i obezbeđivao ubedljivu izražajnost.
porekla. U drugom će se toku ova skulptura razvijati lišena svake anegdotike, u potpunosti svedena na čiste odnose plastičkih elemenata koji korespondiraju međusobno tragajući za svojom egzistencijalnom suštinom posredstvom svakog
forme kao one temeljne činjenice na kojoj se kroz celu istoriju moderne, a ništa manje ni danas, zasnivaju jezik i govor plastičkih umetnosti.
tokovima modernizma, kao i oni koju su razumeli ideje apstrakcije, bili su zaokupljeni vlastitim istraživanjima plastičkih elemenata slike, a takve analize su, onda, razume se, potpuno isključivale fotografiju. Moglo bi se, zato, za sve te
percepciju i razumevanje publike te ih u tom svetlu treba i posmatrati kao jasan poziv na samostalno identifikovanje plastičkih narativa.