drugačije nego Akademik, što je titula o kojoj gaji veoma protivrečna osećanja (1). pojeziju piso, priznajem kao studiro prava, trebalo vremena da nađem svoj astal, u kafani i inače, što bi moglo da znači i u životu

je Srbija koja se pre Grka diže i zbaci sa sebe otomanski jaram, zbaci ga sama i bez tuđe pomoći: Srbija koja ima narodnu pojeziju da joj se dive najkulturniji narodi Evrope, ratničku pojeziju, čega Italija nema. Sloven je osnovao republiku San

, zbaci ga sama i bez tuđe pomoći: Srbija koja ima narodnu pojeziju da joj se dive najkulturniji narodi Evrope, ratničku pojeziju , čega Italija nema. Sloven je osnovao republiku San Marino, jedinu koja preosta Italiji. Slovenski je Dubrovnik,

prvi svoj sastav na srpskom: Nekoliko riječi na uspomenu majke svoje. Pored toga, on se oduševljava za našu narodnu pojeziju :« u pesmama koje je skupio Vuk, piše on profesoru Sutini 1851, imamo mi riznicu pojezije na kojoj nam može zavideti

, da ni to, što je u Ilijadi jedan glavni junak, oko koga se sve okreće, nije nešto neobično za narodnu samoniklu pojeziju i za jedinstvo više samostalnijih pjesama.

narodne pojezije postojao davno prije seobe Srba i Hrvata na Balkansko poluostrvo (ispor. Jagić, Građa za slov. nar. pojeziju , Rad 37., str. 110. i t. d. Isti, Hist. knjiž. str. 114. 117. Pavić, nar. pj. o boju na Kosovu, str. 3.). Upućuje nas šta

u jednakoj daljini i jedna do druge (Ispor. još i E. Meyer, s. s. 259.). pojeziju mora dakle vrijediti i za Homerovu Ilijadu. Da je ona začeta već težnja u našoj epopeji dospjela do konačnog

narodne pjesme mjesto te pjesme pjevaju riječi o kakvim hrišćanskim svecima. (Isporedi Jagić, Građa za slovinsku n. pojeziju , str. XXXVII. P 5. 9. i. t. d.)

prikupljaju onakve, gotove već cjeline, kako sređuju, kritikuju i t. d., ali kako tu preostaje obzir na našu narodnu pojeziju , a tijem i naš zadatak, završićemo i to riječima sličnim onijem, kojijem i počesmo.