ne samo kulturni. pokajemo , u našoj zemlji nalazi se upravo u Novom Sadu, gradu iz koga sam došao da vas pozdravim u uverenju da baš toj činjenici iz
u našoj duši, koja nas odvaja od Boga. I mi smo se odmakli od Boga sve dotle dok ne poverujemo u Gospoda Hrista, sve dok se ne pokajemo . Pokajte se jer se približi Carstvo Nebesko. Dok ne omrznemo greh svoj, dok ne omrznemo grehe braće svoje. Ako se ne
smo? - Pravednici ili grešnici? Ako smo pravedni, srećni smo i treblaženi, ako smo pak grešnici, sad nam je vreme da se pokajemo , da prestanemo sa zlom i da tvorimo dobro. Inače, čeka nas pakao. Kad da se pokajemo? - Ne sutra i prekosutra, nego danas,
pak grešnici, sad nam je vreme da se pokajemo, da prestanemo sa zlom i da tvorimo dobro. Inače, čeka nas pakao. Kad da se pokajemo ? - Ne sutra i prekosutra, nego danas, jer ne znamo šta će do sutra s nama biti. Pazite, dakle, braćo moja, da se ne gordite,
najbitnija od svega. Ne treba jedno pričati, a drugo raditi. Svi smo mi ljudi i grešimo, a kad pogrešimo treba i da se pokajemo smatra Pavle Srdanov.
plodove naših misli i želja. Nisu nam dobre želje, nisu nam dobre misli, ne može ni dobar plod da bude. Potrebno je da se pokajemo , da izmenimo život. Pokajanje nije samo da odemo kod sveštenika, već je potrebno da se duša oslobodi te misli i
je sebe hrišćaninom nazvati ako nismo u stanju da otpostimo barem sedam dana posta, da dođemo da se ispovijedimo, pokajemo za grijehe svoje i da se pričestimo, da uđemo u zajednicu sa Bogom. Vjerujte mi, braćo i sestre, nema toga grijeha i nema
toga grijeha i nema toga zla koje može nadići Božiju ljubav, Božije milosrđe i praštanje. Ali, jedno nam Bog traži, da se pokajemo , da umjesto za zlom, đavolom i za grijehom, idemo za Bogom, za Svetim Savom, svetim Vasilijem. Naše je da izaberemo put,
lepog što smo doživeli, jer ono loše vremenom izbledi. Šta bi život bio bez grešaka i po koje odluke zbog koje se nekada pokajemo , ili u slučaju onih prosvetljenih ljudi, ne? Sve što sam činio, moralo je biti urađeno. Jednom je neki istočnjački
, duhovnog otriježnjenja, čvrste vjere i snage da je Bog pomoćnik naš i tvrđava naša i da On kao dobri roditelj čeka da se pokajemo i da mu priđemo. Preci naši u mnogo težim nevoljama i stradanjima, od kojih nije bio imun ni ovaj kraj, imalu su snagu
se, dakle, ne može svesno proizvesti, ali uključuje momenat svesnosti svojih grehova i potrebe da se zbog njih iskreno pokajemo . Ispovest nije puko nabrajanje grehova ili grešaka, a još manje ono može da se podvede pod prostu rečenicu: Oče, svi su
što je slučaj s Judom, On povlači i nagradu. Slično je i s pretnjama. Gospod često preti ali ne ostvaruje pretnje, ako se pokajemo . Pod "novim životom" razumi Vaskrsenje.
tome, naše pravoslavlje sa razlogom se smatra neradničkom etikom. Dozvoljeno nam je grešiti, uvek možemo da se pokajemo pred kraj života i izbegnemo strašni sud. Reći ćete da ima mnogo ateista, te da religija nije presudna, ali svedoci smo
malo dobrote u svom srcu. pokajemo i izvinimo.
nas samih. pokajemo .