i zapadnoslovenskim plemenima. On je kod polapskih Slovena napušten u XI, a kod lužičkih Srba
staroslovenski ruski izvori, i sistema polapskih Slovena (oko basena reke Labe) i baltičkih
, a neki su se pojavljivali. Tako, na primer, polapski jezik je postojao do kraja XVIII veka, dok su još
poslednji nosioci. Ali narod koji je govorio na polapskom nije ostavio za sobom poeziju, ѕato što je sam
je slovenski narod čiji je maternji jezik bio polapski , i on nije mogao a da ne neguje usmenu poeziju. I
: mi nemamo osnov za razmatranje bilo kakve polapske poezije, zato ona za nas ne postoji, mada je
: znamo i za istorijske činjenice o Baltičkim, Polapskim i drugim Slovenima. Od svih njih nama su
poglavlju, otud izlazi, da ih ne možemo zvati polapski Slaveni, jer se pod onijem imenom mogu misliti
, i to su: 1. Ljutići ili Veleti, 2. Bodrići, 3. polapski Srbi, 4. Pomorci. Prva su se tri plemena
Wendland t. j. slavenska (vendska) zemlja. Polapski Srbi. Pod ovijem imenom razumijevamo
izvori pisani latinski. polapski Srbi ulaze u istoriju istom u vrijeme Karla
kao njegovo lično ime. Mi do duše znamo, da su polapski Drevljani življeli daleko od Češke, dakle i od
bili Srbi izmedju Sale i Labe. Jamačno nijesu polapski Srbi od obijesti pritekli u pomoć Pipinu, već su
knezom Vučanom (»Wiltzan«), pače se okupe i polapski Srbi, a onda Karlo Veliki prijedje preko Labe
. S tijem su se marljivije medju sobom klali polapski Slaveni, jer je uvijek bilo povoda kavgama i