slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "pomjeranjima".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
o svojoj predturskoj utemeljenosti. Etnografski i teritorijalno, prostor Dračevice se blisko prislanja uz oblast južne Hercegovine, ali, kroz 18. vijek, u političkom smislu, predstavlja snažnu srpsku enklavuu mletačkom primorju. Pomjeranjima stanovništva sa konca 17. vijeka, snažiće srpski nacionalni korpus i u Mletačkoj republici koju ipak obilježava demokratičnost građanske države, Srbi će osvajati realan prostor za očuvanje, njegovanje i razvijanje jednog osobenog
stotinu godina Venecije. Ali, samo to Udubljivanjem u kontekst i sadržinu, osobito ćirilske dokumentacije, doznaje se o rangiranju i ve likom značaju Dračevice 18. vijeka za čitav srpski rod, koji je u ovome vijeku zahvaćen vrlo krupnim pomjeranjima svoga narodnog tijela, ne bi li se u času svojega ponovnog ulaska u tokove evropske kulture i istorije, pomogao i održao povratkom na svoje tradicionalne domene preko velikih balkanskih rijeka. Ova pomjeranja predstavljala su ozbiljni
u polovici 15. vijeka, favorizovan je do prenapregnutosti u djelima naših istoričara koji se zabaviše Novim u velikom Morejskom ratu. I ovdje je trebalo ocrtati dijaspornost, krajičnost teritorija koje su na koncu 17. vijeka zahvaćene pomjeranjima stanovništva Stare Hercegovine. Kad god su naši istoričari, a naročito oni sa užeg zavičajnog područja napisali da je 1687, u času mletačko-savezničkog zauzeća Novoga tursko stanovništvo napustilo Novi, a Hercegovci i Crnogorci ga
se zanimali za događaje oko Novoga poslije 1687. godine, od časa postizanja najveće mletačke pobjede u Morejskom ratu koja biješe obilježena svojstvima trijumfa nad raslabljenom otomanskom državom, načinjeno je radova o migratornim pomjeranjima stanovništva južne Hercegovine ka Dračevici. Ovdje želimo istaći da je u malo kojem kompleksu pitanja koja zahvataju problematiku geneze, karaktera i obima regionalnih migratornih tokova na srpskom etničkom prostoru izrečeno tako
. No, svakako, zanimljiva je diferencijacija koju čini autor koji stvara u početku vijeka i koja se kao čvrsta nit provlači do naših dana: crnogorski doseljenici i bokeško sjedelačko stanovništvo. Učešće predjela Stare Crne Gore je u pomjeranjima 17. i prve polovice 18. vijeka potpuno zanemarljivo.
listići i kada se ustanovi da, po svemu sudeći, u Republici Srpskoj neće biti političkih opcija sa razlozima za bezrezervnu i opštu euforiju, moći će se razmotriti eventualna prekompozicija političke scene. Pri tome, ne radi se o pomjeranjima na lokalnom, već na republičkom nivou. Različiti rezultati relevantnih stranaka u RS od opštine do opštine, a posebno njihova entitetska suma na partijskim digitronima, biće prije svega reper koji će odrediti s kakvom specifičnom
broj pristalica klasične nacionalne države kao, bar u evropskom kontekstu, jedinog stabilnog riješenja.Već su se raspale sve tri nacionalno složene federacije (SSSR, ČSSR, SFRJ) i taj proces se mora dovršiti i na Zapadnom Balkanu. Pomjeranjima stanovništva, do kojeg je došlo raspadom Druge Jugoslavije, gradjanskim ratovima i političkim promjenama, teritorijalno-etničke granice tih država su na terenu već uspostavljene. Samo ih još treba medjunarodno legalizovati. Kako
kosovskih godina, i samu Zetu. Sav poznati istoriografski okvir tog vremena i svega što je iz njega tada i kasnije proisteklo - uvjerljivo ukazuje na to šta se sve moralo zbiti i promijeniti u životu stanovništva: njegovim nadasve velikim pomjeranjima prema sjeveru, zapadu i jugu i prilagođavanjem novim, nametnutim uslovima samoopstanka. Time su se nužno javljali oni oblici organizovanja koji su, temeljeći se na moćnoj i dubokoj tradiciji i podsticani činiocima morfološke
klerikalni Dubrovnik svjedoči o teškom problemu njegovog neposrednog zaleđa. Kako je moguće da dubrovački i drugi katolički klerici nisu uočili znatnu opasnost narastajuće jeresi u, kako to naša istoriografija ocrtava, krupnim pomjeranjima bosanskohercegovačkih Srba ka primorskim mjestima pred turskom ekspanzijom polovicom 15. vijeka?
i Novak Stepošević bavili su se trgovinom u Dubrovniku u doba Hercega Vlatka. Sačuvan je jedan njihov ugovor iz marta 1478., sa Dragojem Gučetićem. [ 57 ] pomjeranjima na koncu 17. vijeka, pokazivali izvjesnu sklonost da se kreću sa Turcima, bježeći od pridolazećih katoličkih državnih tvorevina. Ovdje je narod mogao zauzeti i nositi stav kakav je izrekla i nosila Dubrovačka republika u času kada su se u
okvir koji bi dozvolio da se ovo razdvajanje u relaciji (grčke srpske) izvodi u vršnim vjekovima srednjega vijeka ili čak kasnije. Ovaj animozitet koji je ispoljen u susretanjima Srba sa Srbima u njihovim velikim unutrašnjim pomjeranjima 17. i 18. vijeka, i koji je očigledan i u Dračevici i Sutorini, odraz je neke duboke starinske razdiobe. Sasvim posredno, ova polarizacija govori i za dublju starinu i starinsko utemeljenje sutorinskih crkava.
Adrije, za široko opkoračivanje svojih, Karlovačkim mirom suženih političkih granica. U takvom istorijskom kontekstu, dvije su stvari odlučile uspješnost narodno crkvene misije istočnohercegovačkog i bokeškog Srpstva u njegovim pomjeranjima sa konca 17. vijeka: snažna inventivnost hercegovačkih glavara i trgovaca i vizionarstvo zahumskog vladike Savatija. On je začeo veliku crkveno kulturnu akciju koja će se na uznemirenoj pozornici 18. vijeka ukazati kao teško dostižan
: Herceg Novi, da u izlasku na more, i stupanju svojeg naroda na jedinu istorijsku pozornicu Svijeta: Središnje more, ostvari crkvenu, kulturnu i političku misiju, koja sa svoga značaja nema sličnog primjera u velikim migratornim pomjeranjima Srba ma koncu 17. vijeka. Upravo sačuvana arhivska dokumentacija toga vremena govori ubjedljivo za vizionarstvo zahumskog vladike i njegovih glavara. Govore za to i crkvena djela koja je ostvario i ona djela koja nije ostvario i koja je
i kalcificiranih životinjskih struktura tokom geološke ere koja se zove kreda, prije oko 100.000.000 godina, a naslagama koje su i do 1 km duboke trebalo je oko 35.000.000 godina da se naprave. Dio naslaga se izdigao iz vode tektonskim pomjeranjima i brzo erodirao, najviše pod uticajem glečera. Kako je kreda mek i porozan kamen, ako se natopljena vodom smrzne, pri otapanju se pretvori u bijelo blato.