i mokrim rukavicama, čizme otvoriše stare rane koje su nekim čudom naglo počele zarastati . Ponijelo me u vrhove koje nisam dostigao, a želio sam. Stiglo je i moje drugo krilo .

. Smireno sam sjedio na klupi, onda ustajao na kratko i zagrijavao se, zatim se vraćao na klupu, razmišljao o smislu života, razmišljao o svjetskom rekordu, pa opet o smislu života bez svjetskog rekorda. Besmisleno. Stvarno besmisleno. Letvica je podignuta na 232. Kako su samo padali oni što su se drsko šepurili već na 220 i preskakali ta 22 decimetra uspješno i bez osmjeha, bez radosti, naizgled bez ikakvih emocija, kao da im nije ni stalo do toga. Bilo mi je smiješno. To me ponijelo pa sam se smjelo zaletio, odrazio se u pravom trenutku, kao da preskačem 132. Lako ide kad imaš rešpekt prema protivniku, ali kad mu se suprotstavljaš sa mnogo samopouzdanja i kad ga se ne bojiš. Poletio sam lako preko letvice, a onda bacio pogled prema sjeveroistočnom dijelu tribina, zanio se malo, izgubio kontrolu i petom zakačio letvicu. Ona je pala i pljusnula me po iznenađenom licu. E, kakav sam glupan ispao. Imao sam još dva pokušaja, ali sam odustao. Javio sam sudijama

: ) ponijelo da je kabal dobar.DAnas sam uzeo 2 obicna audio kabla na obe strane sa cincevima jedan za zvuk a od drugog sam iskoristio jednu zilu samo za video signal.Morao sam tako jer nigdje nisam mogao da nadjem kabal sa audio i video cincevima duzine 10 m a meni treba toliko od risivera do kompa.Nego nisam jos siguran u par stvari dali sam dobro podesio paramete za zvuk mada sve radi o. k. ali interesantno je da radi o. k. sa vise razlicitih kombinacija.Ono sto si me savjetovao da u tv karticu

bio uvjeren da ga ni udružene kosmičke sile ( odjednom je, ne zna zašto, zavolio taj termin čiji smisao mu je bio pomalo maglovit ) ne mogu izmijeniti. A ta Bastilja smrvljena u prah, smješkala se, hoće li za nju ostati tajna? Ma ne, nikako Nije li maločas samouvjereno govorio da se na maturalnoj ekskurziji ne može ništa lijepo dogoditi, a zar ga, prije nego što se ta misao mogla i primiriti u šljunku oko njih ili u fluidu jezerske vode, nekakvo eterično ushićenje nije zgrabilo i ponijelo u vrtlog ( eto opet tog izraza ) u vrtlog kosmičkih sila koje će ga smrviti u čestice sreće i raznijeti vasionom ?

. Načičkana kvržicama, pogrbljena. Treperavim lišćem skrivala je ranjene pa nakrivo srasle grane. Prođoh između sasvim jednakih trešnjevih stabala, rukom tuđeg boga umnoženih u savršene redove, svrstane u ešalon za odsudnu bitku, i ravnodušno tek okrznuh krajičkom oka porculanski uglađene crvene plodove udavače spremljene za bogate mladoženje. I onda iza trnja, na kraju trešnjika, virnu i zablista kržljavo stabalce, stasalo iz odbačene sadnice, s ranom koju je ponijelo u klici. A na stabalcu zjenica orlovog oka: crvena, sočna, prkosna bobica. Da kojim slučajem bijaše pri ruci Onom koji po Samariji i Galileji činjaše čuda, ne bi Mu trebalo onih pet ječmenih hljebova i dvije ribe da zasiti duše izgladnjelih .

pod dejstvom vina.Tusiranje je trajalo duze da ovu ludu glavu procisti i razbistri od svega.Uzeo sam telefon da nazovem Suzi, javila se njena majka, kulturno sam se predstavio.Imala je tih i caroban glas koji je odzvonio u mojim usima.Trebao bi Suzi rekao sam, samo malo mladi gospodine.Ubrzo se Suzi javila, bila je tajanstvena i cudna. Kratko smo razgovarali imao sam utisak da se nesto promjenilo, da se nesto dogodilo u njenoj glavi.Mozda je bila moja krivica i vino koje nas ponijelo u ljubavni pir, koji ona mozda i nije zeljela ali dogodilo se. Kasnije sam dugo razmisljao o svemu, zelio sam da ju vidim, zelio sam da razgovaramo.Nije se javljala, poslije nekoliko dana odlucio sam da ju potrazim, posao sam na njena vrata. â Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Śâ Ś Pokucao sam, nakon nekoliko sekundi vrata je otvorila majka od Suzane, sokirala me izgledom, trebao mi je samar da dodjem sebi.Vrlo

, i čuva ih na sve strane . ponijelo srce njegovo, i on i Jerusalimljani, te ne dođe na njih gnjev Gospodnji za života Jezekijina .

veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode . ponijelo visinom njegovom ,

te dodao da je ovo nagrada koja pripada svakom srijemskom selu u jedinstvu zajedničke opstojnosti. Na svečanom proglašenju nazočni su bili gđa. Marija Hećimović predstavnica HMI, g. Branko Horvat, predsjednik HNV-a, gđa. Antonija Čota, članica IO HNV-a za kulturu, gđa. Marija Turkalj, predsjednica KUDH "Bodrog" iz Bačkog Monoštora, selo koje je dobitnik ove nagrade 2004. godine i g. Ladislav Suknović, predsjednika HKPD "Matija Gubec" iz Tavankuta, selo koje je ponijelo ovu titulu 2002. godine. Ladislav Suknović

ponijelo

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov