selektivnu lomaču. Uskoro je sve gotovo, krajolik je isti kao i uvijek. ponirem sa zoljom prema dolje. Sve što radim, radim savršeno i točno, senzori mog tijela tvore precizan matematički model i
luku ko zna S upermene, ne svraćaj u Srbiju. Me mojte otići odmah, piše Amarilis i poeziju ponirem , samoća da li je važan taj san?
glas razuma, tvoja primedba da ne insistiram, da ces se javiti ponirem u sebe I pokusavam da nadjem nacin da se otrgnem I ne nalazim ga pocinjem da zivim samo kad sam s tobom, sve drugo je
kreiraju jedno od svetskih čuda po nalogu cara Justinijana, koji im kao bič božji stoji nad glavom... I dok zaneseno ponirem u svet iz ugla njihovog dela u nastajanju, seckaju me reklame. Nižu se u setovima s porukom da niko ne mora biti ružan, ni
, kako da kažem, samo različita vrsta iskustva, drugačija otkrića. Kada sam nasamo, mogu čini mi se duboko da ponirem u stvari. Ali, to ne znači da ne cenim visoko kolektivno istraživanje.
. ponirem u neku epohu, u neku zemlju, u neku temu o kojoj gotovo ništa ne znam, i volim ono osećanje da vam stvari malo-pomalo
u magli, nemani. ponirem i uzdižem se. Dobijam u visini. Na sve više grane slećem.