stranaca na Rijeku? popeh uz stepenice, tako mi je srce bilo. Soba, gdje nekada bješe trpezarija, bila je otvorena i u njoj zvrčaše šivaća mašina
čovjek pred kućicu sa tri prozora na licu. Ozgo je proglušivala silna graja. popeh se uza stepenice, koje me dovedoše opet pred otvorenu sobu, koja bješe puna seljaka.
ili je to beton? Ne vidim... ne, ne sećam se. Šta se imam sećati kad su zgrade ispred mojih očiju? Ne, stvarno se ne sećam. Popeh se uz jednu strmu ulicu, uđoh u jednostavnu stambenu zgradu. Zakucah na vrata. Otvori mi čovek uznemiren, uplašen.
veliku radost dragih nam nebesa. popeh se gore na svetlost, metlu smrtne i prolazne. Umorih se od vecnog posla pred vratima od sudenja i presudivanja senima
odozgo tražili. Da nam i sam Isus padne šaka ne bi se na nebesima mnogo bunili. Bili bi oni zauzeti borbom oko prestola. Popeh se gore jer mi uši probiše baš ti dobri, lepi i pravedni, neprestano tražeci ono cega nema ili im se ne može dati. Idu
ni Satani ni tebi. Hvala ti, andele rekoh s postelje. Beše to onaj veliki, lepi andeo, prvi kojem izlomih krila zbog Nje i popeh kukavnog na nebesa. Ja ti ovo necu zaboraviti, heruvime. A nece, bogami, ni tvoji ako saznaju kazah mu, ne podigavši
su i o mojoj sudbini. popeh se ovde. Na njuškama pena, oci bez svesti, a glad beskrajna. Docekah spreman i spržih sve do jedne žarom besa svog. Bol,
se nazad ka hotelu, kad se zaustavih: zašto sam, zapravo, i dolazio ovamo? U zelenoj zgradi nađoh uleknuto stepenište i popeh se na sprat. Prostorija je bila mračna i zaudarala na dopušene cigarete. Oklevao sam za časak, zakoračio napred, onda
da plačem. I počeh da letim, i prestadoh da letim. I rodih se, i umrijeh. I poljubih, i odljubih. I rekoh, i ne rekoh. I popeh se, i spustih se. I dadoh, i ukradoh. I do čovjeka je, a i nije. Pogledah ga opet pažljivo. Smijao se i dalje. Bio je
što je rodjaka predvidela ili se naš osećaj za brzo razlikovao. Tako jedne noći smislih da u snu skočim sa velike visine. Popeh se na krovnu ploču zgrade i bacih se. Za neko čudo, videh u snu uspešan ishod. Duh se odvoji od tela, a telo osta da leži.
Žika ustade pa pozdravivši se sa pretsednikom i ostalima, uhvati mene pod ruku, pa reče: popeh sa njime i g. Markom, poštarem, na kola, koja su bila okrenuta ka Kuli. Kad žandarmi pojahaše konje, na moje veliko
na nas sa stuba; tako isto i u subotu i u nedelju on nam ne pruži po običaju svoju roditeljsku reč. To me uplaši i ja se popeh na stub, i gledam: prepodobni stoji pognute glave kao na molitvi, a ruke mu prekrštene na grudima. Smatrajući da on vrši
mi previli sa zavoj, sve uredno i higijenski. Ja poče ' da se smejem, ne znam da l ' sam upao kod krvnika il ' u crveni krst. Popeh se gore i nabrzaka premlatih onu trojicu. Svi bre metiljavi, ko devojčice. Prepoznao sam debeljkovog sina, njega
sve međunarodni letovi a kako sam pratila jednu osobu dogovorili smo se da se nađemo na kafi, ja čitam sve novine pa se popeh gore, raspitam se sve su kafanice privatne, naručim kapučino ja volim sa ogromnom penom, naglasim to i dobih skoro bez
se oporavim od puta, kao da sam sad, prašnjav, izišao iz bričke Čičikova, pa da se okrepim nekim pirogom, uglavnom se ja popeh na binu, odsvirah svoje, dobih honorar, nisam zakasnio, jer nisu ni zvanice došle na vreme: Rusi.