, ljudi srednjih godina i mladi. U tri? asa pred rasprodatim Sava centrom, Bogdan je stigao da izvede razli? ite pesme od posko ? ica poput "Kupi? u ti cipelice" i "? etir ' konja debela "do laganijih" Kraj jezera jedna ku? a mala ", "Fijaker stari "
i primala ototoksicne lekove. Nekada se ostecenje sluha javlja kasnije i zato se pracenje ove dece nastavlja i nakon poska u skolu.
takodje, da se to i takvo "vino" vrlo brzo pretvaralo u sirće.Zapravo, piše u knjizi, takav prokisli napitak se nazivao poska i često je spominjam u antičkim izvorima, a pile su ga vojne trupe i smatrano je za osvežavajuće i okrepljujuće piće.
sadizma. Greška se, kako to već biva, možda krije u prevodu. Jer ono što je prevedeno kao ocat, sirće, bila je u stvari poska (posca), vrsta pića koje je bilo obavezni deo redovnog sledovanja rimskih legionara. Gest rimskog stražara kod
sebi nije mogla priuštiti nešto bolje i skuplje, a vojnici su pili ono što besplatno dobijaju. Po drugim tumačenjima, poska je mešavina kiselog vina ili vinskog sirćeta sa vodom i začinskim biljem. Bar deo popularnosti duguje tome što je
ostane kroz celu rimsku i najveći deo vizantijske istorije. posku ne postoji u grčkom, pa se u jevanđeljima na grčkom pojavljuje oxos, sirće, a onda i u latinskom prevodu Svetog pisma,
u grčkom, pa se u jevanđeljima na grčkom pojavljuje oxos, sirće, a onda i u latinskom prevodu Svetog pisma, Vulgati, poska je takođe sirće, acetum. Latinska posca u obliku phouska stigla je u grčki jezik tek u ranim danima Vizantije, ne pre VI
pijenja "sirćeta ". poska je imala prehrambene vrednosti ne samo kao izvor tečnosti i nešto malo kalorija, već i zbog antiskorbutnog delovanja
nastojale da spreče potpunom zabranom ili ograničavanjem snabdevanja vinom. Uobičajeno sledovanje legionara poska postaje od prvog stoleća nove ere, da bi se jednim carskim ukazom dva veka kasnije odredilo da niži pripadnici vojske
su je takođe pili da izraze solidarnost sa svojim vojnicima: Katon Stariji je, kažu, upamćen i zato što je voleo posku .
, iznosilo je oko 1 - 1,5 kg po legionaru. Uz njega je išlo ulje ili mast ili slanina ili neko drugo meso, vinum ili acetum ( poska ), so, sir, povrće, riblji sos (garum ili liquamen). Ulje je, osim u hrani, korišćeno za podmazivanje opreme i oružja,
sosova, a u domaćoj radinosti vuster sos u koji se umeša nešto paste od inćuna ili druge usoljene ribe i kašičica meda. Poska ¶
mešavinu; praktično se bolje pokazala voda kojoj se doda pomalo vina i vinskog sirćeta. poske pravi se mešanjem po 40 delova soka od crvenog grožđa i vode, 5 delova vinskog ili jabukovog sirćeta i 15 delova vina.
mene kako mi počna novo leto. Sve ja odradim kako gospod zapoveda. Probudismo se sabajle, žena mi počna da me pipka, da me poska , a sve nadole joj ruka ide, da vidi da li je propojalo petliče. E pa, reko, ženo, nemoj i ti da azdisuješ, ne li sinoć