se završava osteoplastikom. Kada postoji prednji rasprskvajući prelom udružen sa značajnom nestabilnosti posteriornog ligamenta radi se posteriorna stabilizacija.
. Radiografija može biti indirektna i neprecizna. Može da se potvrdi subluksacija ali može da se nađe osifikacija posteriornog longitudinalnog ligamenta, avulzione frakture procesus spinozusa, lordoza vrata i dr. U dijagnozu treba često
njene visine po vertikali, a dubine po horizontali. Došli smo do stanovišta da nema potrebe za rekonstrukcijom posteriornog potpornog stuba. Intaktna mandibula takođe predstavlja dodatni potporni stub u odnosu na bazu lobanje, a ponovno
kolateralama preko interkostalnih arterija iz grudne aorte. Moguća je teška ishemije gornjih ekstremiteta i posteriornog sliva ako nisu dovoljno razvijene intrasistemske ili intersistemske kolaterale. Obično se kao posledica razvija
izražene trakaste promene. Trakaste promene u većem obimu prikazane i u paramedijastalnim delovima anteriornog i posteriornog segmenta levog gornjeg lobusa, kao i u apikalnom segmentu levog donjeg lobusa paramedijastalno, gde se evidentira i
poremećajem autoregulacije. Vertebrobazilarna insuficijencija može biti inicirana tromboembolizmom mozga iz posteriornog arterijskog sistema, ali poremećaj autoregulacije u mozgu i posturalna hipotenzija mogu biti precipitirajući
) je merena od vodeće ivice endokarda leve strane intervetrikularnog septuma do vodeće ivice endokardijalnog ehoa posteriornog zida u nivou početka QRS kompleksa elektrokardiograma. Telesistolna dimenzija leve komore (TSD; ESD) je merena na
. Telesistolna dimenzija leve komore (TSD; ESD) je merena na istom mestu preseka, samo u momentu vrha kontrakcije posteriornog zida [ 2 ]. Treba napomenuti da su dimenzije leve komore merene distalno od vrha mitralnih kuspisa u nivou hordi sa
. Pogoršanja se mogu desiti i kada postoje velika smrskavanja tela pršljena (crushing) ili kada postoji kidanje posteriornog ligamenta. Praćenje, rano prepoznavanje pogoršanja i stabilizacija su neophodni kod povreda kičme u dece. Ukoliko
leve subklavijalne arterije ne može se uraditi iz cervikalnog pristupa. Leva subklavijalna arterija potiče iz posteriornog dela aortnog luka u nivou četvrtog torakalnog pršljena. Zato je neophodna leva torakotomija. Najčešće u sklopu