g. Vukadinovica, ali pre ce biti da je on ovo zakljucio gledajuci : postpetooktobarskog delanja ) Dacic igra stvarno igru za buducnost Nema tog sleda dogadjaja koji bi mogao da nas zadesi, a u kome bi se ljudi poput porazene struje u SPS-u mogli jace ukoreniti u nasem drustvu, nakon 5. oktobra .
i spremnost na samožrtvovanje radi viših državnih interesa. ( DSS je takodje lansirao još jednu novinu u ne samo - srpskoj političkoj praksi: naime, sklonost da onda kada su najjači na izbore idu u sumnjivim i nedefinisanim koalicijama, a kada su najslabiji, onda izlaze sami. ) postpetooktobarskog političkog giganta koji grmi o « izneverenoj volji naroda » dok ga Djindjić i družina drže podalje od vlasti, DSS se ovoga leta sveo na treću ili čak četvrtu stranku, koja u nekim delovima Srbije ( Vojvodina, na primer ), sve ozbiljnije počinje da strahuje i od izbornog cenzusa. Još pre desetak meseci DSS je vatreno prizivao izbore i narodni sud, a sada su došli u situaciju da u predstojeću sezonu izbora ulaze kao što su nekada nacističke žrtve ulazile u gasne komore uglavnom
razdoblju. Posle izdvajanja jednog broja pomaka u odnosu na stavove prema političkoj sferi iz 2002, koji u osnovi ne protivreče tada ocrtanim tendencijama ( deemocionalizacija i depersonalizacija politike, insistiranje na efikasnosti nosilaca javnih funkcija i na profilisanju političke scene ), zaključuje se da proces racionalizovanja političke kulture nije prekinut, ali se u novim uslovima očituje na drugačiji način. Republikansku euforiju iz neposredno postpetooktobarskog razdoblja zamenila je rezignacija, uz narastanje individualizma i okretanje profesionalnom postignuću .
, koju karakteriše jednostrana prozapadna orijentacija i Evropa bez alternative. Mediji i kulturna sfera su i dalje bili u rukama proevropski orijentisanih krugova, pa se može reći da je Đinđićeva ideja i dalje bila dominantna, iako ovo ne bi lako prihvatili ni njegovi sledbenici, a ni politički oponenti. Tek se pri kraju mandata vlade, od strane DSS-a, krenulo u kampanju protiv NATO-a, iako to nije značajnije promenilo vladajuću evroreformsku paradigmu. Osim ovog postpetooktobarskog , ideološko-medijskog kontinuiteta, postoji i onaj ekonomski u vidu neoliberalnog koncepta otvaranja tržišta i rasprodaje privrednih resursa Srbije od strane istog ekspertskog klana .
i Slobodan Gavrilović, direktor IP "Službeni glasnik ". Slavoljub Đukić je svoju novinarsku karijeru započeo u" Sportu ", a potom je pisao za "Večernje novosti "," Borbu ", "Politiku" i bio glavni urednik "NIN" - a. Autor je knjiga o Slobodanu Miloševiću i Mirjani Marković, Dobrici Ćosiću ... U svojoj najnovijoj knjizi "Političko groblje" daje političke biografije ličnosti koje su obeležile raspad Titove Jugoslavije i Miloševićeve Srbije, kao i događaje i aktere postpetooktobarskog perioda. "Političko groblje" govori o Srbiji u drugoj polovini 20. i na početku 21. veka na dokumentaran način, ali iz ličnog iskustva autora. Ovo je knjiga koja će vas rasplakati, ali i nasmejati, knjiga koja sadrži svedočenja i podatke kojih nema u arhivama, zvaničnim dokumentima i stenogramima ...
opredeljeni ili ne . postpetooktobarskog uništavanja Srbije, što svakim danom postaje sve očiglednije. Tek tim činom opozicija ( lat. oppositio - suprotstavljenost ) u Srbiji prestaje da postoji kao ozbiljan politički činilac. Svi su izgledi da će posle ovih izbora stvar biti još gora, jer će se Tomina frakcija - koja pod Šešeljevim imenom godinama nelegitimno boravi u skupštini - etablirati kao deo neke nove vlasti. Radikali su možda bili primitivni, ruralni i neobrazovani Srbi koji u slučaju dolaska na vlast
tipa: mi bismo se sa Miloševićevim nasleđem mnogo brže i mnogo radikalnije obračunali, ne bi nas u tome omeli ni Koštuničina mlitavost ni njegov kvazilegalizam, nas Evropa i NATO ne bi morali da čekaju, Srbiji je Šesti oktobar bio potreban i radi brzog i radikalnog raskida sa Devedesetim ... postpetooktobarskog kolektivnog političkog tika. Iskušenje da se ide lažnom prečicom koje će narastati sa svakim pogoršavanjem unutrašnje situacije. Pa i stići do svog dvoipodecenijskog jubileja ukoliko se ispostavi da je bivši nemački ambasador u Beogradu, Andreas Cobel, nenamerno odao važnu briselsku tajnu kad je rekao da će Srbija ući u EU tek posle 2025. godine .
evra ). Utoliko je i dobrodošlo što je WAZ, tim pre što je konsultantski ugovor sa direktorom konkurentske firme bio i njegova greška, već saopštio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom za organizovani kriminal i da će pravosuđu Srbije, ukoliko dobije takav službeni nalog, dostaviti sva dokumenta, iako ga potpisano sa srpskim ugovornim partnerom obavezuje na diskreciju i čuvanje poslovne tajne . postpetooktobarskog bosa Novosti i njegovih partnera srpskih privrednika, mogu se, a valjda i moraju, potražiti odgovori na ceo set drugih pitanja .
stranu upravo oslobođenih Večernjih novosti. Ovo vam šalje gospodin Vukotić, novoizabrani glavni urednik Novosti rekao je kurir ponosno i kao svaki utrenirani ilegalac, nakon Đinđićevog uvida, progutao stranu A3 sa svečarskim glavnim naslovom umesto majoneza. Vukotić? počešao se Đinđić po glavi dok je kurir mljackao neukusnu naslovnicu. Izvini, dečko, a ko je njega tamo postavio ? postpetooktobarskog kriznog štaba koji uspešno posluje do danas, jedini doživotni glavni urednik u povijesti vaseljene i okruženja, novinarska institucija samo 34 godina mlađa od Politike, redak Srbin koji je pristao da igra presing na Divcu, a nikad pre toga nije pikao košarku, ovih dana našao se na braniku otadžbine. Ne, nije iskopao rov kod Podujeva, prosto, onako kako samo on to zna, zašiljio je plajvaz i kao Don Kihot krenuo u odsudnu odbranu Večernjih novosti. Brani ih tako uspešno da ga
LDP retorika, koja je odbacivala problem Kosova u celini, već retorika koja se i sama izdavala za patriotsku i državotvorno odgovornu. Ako se Demokratska stranka sa satelitima pokazala kao rđav zastupnik srpske države na Kosovu i Metohiji, onda se to mora uzeti za zlo i onima koji su im to tako olako dozvolili . postpetooktobarskog perioda omogućavala da se uvek predstavljaju kao nosioci ključnih i spasonosnih ideja, ali nikada i da snose i odgovornost za njihovo sprovođenje. Kada je u pitanju politika odbrane državne celovitosti, oni su podržali praktično sve vladine inicijative i glasali za sve skupštinske rezolucije, a da pri tome mogu mirno reći da neuspeh dosadašnje politike ide u potpunosti u zaslugu strankama koje su bile na vlasti. Naravno, ovakav pristup stvarima je savršeno legitiman ,
tih, zatim tokom 90 ' tih i u prvoj polovini prve decenije 21. veka, su postali toliko disfukcionalni da su neizbežno morali biti dovedeni u pitanje, pa čak i delimično napušteni . postpetooktobarskog spoljnopolitičkog koncepta i u konstrukciji nove spoljnopolitičke paradigme adekvatnije unutrašnjem političkom životu ali i savremenom globalnom svetu i promenama koje se u njemu odvijaju. Međutim do napuštanja / revidiranja ovog spoljnopolitičkog koncepta ne bi došlo da se nisu desile neočekivane promene idejnog profila skoro svih naših političkih stranaka. U najvažnije promene spadaju promene idejnog profila / identiteta DS, SPS, i SRS ( SNS ). Promene
. A naročito je tako sa ropstvom koje hoće da se uspostavi u mišljenju . postpetooktobarskog diskursa. Kao takav je već očigledno neodrživ. Kad propadne, ono što će da usledi će biti na radost i Vama i nama koji cenimo i Vas i čast i argumente .
ogleda u njegovoj vitalnosti, prodornosti, snalažljivosti, inventivnosti, pragmatičnosti, dok se njegov negativni aspekt ispoljava u anarhoidnosti, odsustvu moralnosti i sklonosti kriminalu, lovu u mutnom, špekulantstvu, profiterstvu. Pozicija polutana omogućuje im da koristeći svoju konformističku prilagodljivost i beskrupuloznost, životno uspevaju. Pojačanim osećanjem nesigurnosti, vitalnost ovog mentaliteta se iskazala i danas u pojavi masovnog postpetooktobarskog pretrčavanja i pristupanja pobedničkim strankama DOS-a. Mentalitet beogradskog čoveka je svojevrsna psihička sinteza međusobno veoma različitih sociokulturnih elemenata. Taj mentalitet je uspevao nekad da sačuva kosmopolitski velegradski duh i preobrazi pridošlice. Međutim, za razliku od tog vremena, današnji Beograd je doživeo da ga došljaci promene do stepena ugroženosti njegovog prepoznatljivog lika. Tu ugroženost uvećavaju najezde novih
, a delom i zbog višestruko izneverenih očekivanja u rusku pomoć tokom devedesetih godina. ) No, način na koji SAD u poslednje vreme guraju kosovsku nezavisnost, a naročito arogantna i za zdrav razum ponižavajuća "argumentacija" sa kojom američki funkcioneri poput Nikolasa Bernsa, Frenka Viznera ili Danijela Frida obrazlažu zašto je takvo rešenje i pravedno i dobro za Srbiju ( 5 ), vrlo lako mogu za posledicu imati ozbiljno preispitivanje, pa i promenu srpskog postpetooktobarskog geopolitičkog kursa. Dugoročno gledano, bez obzira na sve medijsko-političke simulakrume i manipulacije, teško će biti objasniti Srbima zašto im je veći prijatelj onaj ko im nešto otima, od onog ko im makar i neuspešno pokušava pomoći da to što je njihovo sačuvaju .
rekao da nije moralo da bude tako, da je Srbija odmah popustila . postpetooktobarskog perioda datiraju i napeti odnosi sa Vojislavom Koštunicom. Prvom prilikom kada je Koštunica, u svojstvu izabranog šefa SRJ, posetio Crnu Goru ( Herceg Novi ), propustio je da o tome obavesti Đukanovića kao predsednika Crne Gore, kao što nalažu dobri običaji i politički bonton. A zatim, u svojim izjavama, Koštunica u najmanju ruku nije dovoljno uvažavao okolnost da je predsednik sa u Crnoj Gori problematičnim legitimitetom, s obzirom na to da Crna Gora većim delom nije