da na neki način to prihvatiš, odnosno da ne potiskuješ to već da zaista se suočiš sa tim što se desilo.Ti
sa ovim svojim doživljajima (koje čini se potiskuješ u drugi plan, razvodnjavaš i guraš pod tepih
, nešto vrati unatrag pa si opet na početku kada potiskuješ misli i pitanja kako i zašto se zaljubljujemo u
da pričamo, jer je to nešto bolno i što treba da potiskuješ , da treba da si snažan, o onda ljudi nekako
, i plašiš se da nećeš stići, pa misli o tome potiskuješ , a one isplivavaju. Tako se onda osjetiš