Znam da žarko želite videti moju macu. Ne želim više čekati, profesore, skini te se za mene ODMAH â povikala
pušku Ivana Babejića. Ko zna kako bi se proveo mladi ljubavnik da Draginja nije zgrabila cev oružja i povikala
mesecu: opsovao bi župnikov talar, njegovo proždrljivo dupe i njegovu kuvaricu... Mama bi, sva u suzama, povikala
da se namesti, isturajući mu guzu što je bolje to umela. Na kraju joj se oteo vrisak zadovoljstva i povikala
gole kupaju u njegovom jezeru. Kad su ga primetile sve su uronile u vodu do vrata. Jedna od devojaka je povikala
pojavila, sjajna, sa novom frizurom i plastičnom narukvicom na ruci. E, doktore, da vam ispričam... povikala
čekajući da se uključim u saobraćaj. U tom trenutku nešto mi je otpozadi pogodilo glavu. Majka je odmah povikala
preteće mirise. Sanjao je Devojčicu, njen jastuk i toplo udubljenje na beržere-fotelji. Nema jedno uvo » povikala
tašne. U ruci je, ispričala je kasnije, već držao jedan novčanik. Žena se nije zbunila. Iz sveg glasa povikala
sprdnja. Smučio se svima, i pristalicama Marinersa i Angelsa. Moja prijateljica je, na kraju, ustala i povikala