slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "praiskonskih".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
crtu između razuma i srca sve više i više, a ja samo to nemoćna posmatrati i prepuštati se da me stihija nosi. Čudno, ni ovoliko godina mi nije pomoglo da shvatim da mi jedra za uspešnu i bezbednu plovidbu nisu data, da mogu samo da plutam uzburkanim morem života tamo-amo moleći se i želeći da nekada ipak nađem mirnu luku. A znaš, verovala sam ti, baš sam ti verovala: da može da se desi da oboje zaslepljeni neobjašnjivo čudnom kombinacijom osećanja, razumevanja, humora, slobode , praiskonskih želja možemo da budemo bez roka trajanja. Uvek. Možda sam sama kriva: moja crvena lampica za uzbunu satkana od svih životnih priča koje sam imala je i te kako zvonila za uzbunu, ja sam je gasila, zatvarala oči ne želeći da vidim njen zaslepljujući bljesak jer odlično znam šta znači. Možda sam ja kriva što nisam, kada sam osetila da balansiram po tankoj žici razapetoj iznad ambisa u koji me vuku osećanja prema tebi i vraćanja u sigurni vagon mog životnog voza, gorela u želji da
, MP3 playerima, polifonim melodijama kojim grleno naglašava svoju romantičnost. Izbor polifonih i svih ostalih melodija širokog je dijapazona. Od urbane preko svadbarske pa do izvorne. Njegov izbor su Ševe koje padaju na novi video klip, šaljivu fotku i sl. praiskonskih poriva, voli poljske Ševe u sjenu, šumske ševe u hladovini, Ševe raspuštenice. Ukratko Ševac koji ne bira ni mjesto ni vrijeme za pjesmu .
je kod sramote odgajao svoje mlade da budu plemenski akteri ? praiskonskih ljudi u puna ljudska bića. Ali niko se nije suočio s izazovom koji je postavio Darvin kao što ćemo videti, s njim se nije suočio čak ni sam Darvin .
postaje krajem svibnja i početkom lipnja. Sam kaže kako je bilo poprilično naporno izabrati povoljnu poziciju, otputovati do nje i boriti se s metereološkim ( ne ) prilikama. Ipak u svojem je naumu uspio a fotografije koje je snimio ostavljaju bez daha. Ne samo da na njima možemo uočiti velike segmente ovih svemirskih letjelica već su tu i manji sklopovi i uređaji poput upravo montiranog astronomskog uređaja AMS-2 namijenjenog istraživanju postanka svemira i njegovih praiskonskih tajni. Za načiniti ovakve fotografije potrebno je imati dobru astronomsku opremu, poznavati vremena i mjesta odakle će se svemirski brodovi vidjeti te imati povoljne vremenske prilike. Primjerice, tranzit ISSa i Endeavoura preko Sunca traje manje od sekunde, zakasnite li sljedeća prigoda daleko je danima i stotinama kilometara
onih koji nikada nisu kapirali rokenrol, najzad su bili na okupu. Pričali smo, a o čemu drugom, o velikom snu. I to sa kakvom radošću. Boze, još uvek se najezim kada se toga setim. Večiti klinci sa maskom odraslih ljudi . praiskonskih zaveta, a vojnici su jedino hteli da idu kuci. Sve u svemu, bio je to rat kao i svaki drugi gde jedini pobednici, kao i uvek, bili samo grobari. A snovi, zajedno sa zivotima mnogih mladih ljudi, nestali su zauvek. Kao da ih nikada nije ni bilo. Ni njih, ni snova. Ostala je samo zlokobna java .
bi bespotrebno opterećivala, uspevala tim osmehom da zavaram. Zavirio si prvi put kada smo se ugledali u neslućene dubine mojih crnih zenica, otvorio tajna vrata, ušetao nonšalantnim korakom u moje srce ... Stajala sam gole duše pred tobom, nosila ti na dlanovima svo njeno bogatstvo. Uzeo si me. Kažeš nisi mogao da odoliš jer vekovima se poznajemo, prepoznavali smo se u svim životima, a dodirnuli samo jednom. Sada. Moralo je kažeš da se desi. Da isplivamo iz nepatvorenih , praiskonskih želja i pretvorimo ih u tren stvarnosti, da najslađe umorni posle toga spavamo anđeoski mirnim snovima, da se budimo sa najiskrenijim osmesima što znače siguran oklop od sive svakodnevice. Sve si ti znao, umeo, mogao, smeo ... Ja nisam znala ništa. Ni da ću se čuditi kako si ti, tako plah i neuhvatljiv, uspeo da delić vremena budeš iskreno moj. Kako ti, najveća svetska lutalica, ostaješ uz mene milionima momenata? Ni da ću pitati nebo kako trenuci za koje nisam sigurna da li sam
bombi. Praktična mogućnost na koju je 1971. godine ukazao Stiven Hoking jeste da je spoljna sila te veličine postojala u trenutku Velikog praska i prilikom formiranja Univerzuma. Delovi materije su se međusobno sudarali i mogli su biti podvrgnuti stravičnim temperaturama i pritiscima sa svih strana. Vasiona nije bila ravnomerna i jednoobrazna, već nejednake gustine što je gotovo sigurno, jer se u protivnom ne bi ni galaksije ni drugi objekti formirali. Vreme života praiskonskih crnih rupa trebalo bi da bude oko 10 milijardi godina, što znači da su nastale otprilike kad i Veliki prasak. Te "praiskonske" crne rupe se mogu otkriti jedino njihovim uticajem na okolinu i ne zna se koliko ih ima. Pretpostavlja se da su retke .
zar ne bi potraga za smislom / značenjem bila tu zateknuta? Da li nešto što je fundamentalno ljudsko ( potreba za značenjem / smislom ) ne bi trebalo da bude pronađeno u obliku koji je najviše fundamentalno ljudski ? praiskonskih strahova ka osnovnoj zaštiti puke egzistencije ili je, pak, tvorevina neke duboke misli koja je kolektivno nesvesno šćućurena u našoj svesti .
, šta je to što nas još uvek i sve jače vuče da utolimo svoju strasnu glad jedno za drugim, kako to objasniti i koliko će trajati, da li takvo nešto stvarno postoji, da li ima početak, da li mora imati kraj? I u ovako savršenoj noći su mi kroz misli ponovo proletela ova pitanja. Neka me jeza uhvatila, stresla sam se i samo dublje utonula u sedište automobila. I ponovo je sve bilo isto: naša noć pretvorena u hiljadu i jednu neispričanu priču, strast, znoj, najludje zadovoljenje praiskonskih nagona naših uzdrhtalih tela, smeh i mir. Mir koji mi noćas ne prija. Slutim, a ne želim to. Osećam teške, neizgovorene reči, neki nemir u lepljivoj noći bez daška vetra koji je odjednom utihnuo, osećam da ćeš noćas izgovoriti ono što ne želim. Samo si me pogledao i rekao: Izvini. Kao u jeftinim filmovima, glumim da je sve u redu. Ja, najtolerantnija osoba na svetu, kažem kako je to normalno, kako se to dešava, kako je tako bolje ... Ja lupetam da je
svoje krake u najudaljenije i najskrivenije kutke globusa, on stavi glavu u torbu, krene na epsku ekspediciju i pronađe kamenodobno pleme na samome kraju svijeta Postoji li na ovome svijetu još uvijek potpuna, apsolutna divljina? Jesu li guste krošnje džungle uspjele do danas sakriti djeliće praiskonskog Raja? Krije li džungla odgovore na ključna pitanja ljudske egzistencije? Kako izgleda divljina u koju nikada nije stupio čovjek? Kakve veze imaju živi mitovi praiskonskih plemena sa zagrebačkim dečkom iz 21. stoljeća? Kako miriši džungla po noći? Zašto ljudi putuju? Postoje li granice? Što je iza ?