pošlje čoveka pomoću koga bi se mogle spasti. I eto, Bog nam posla tvoje prepodobije , koje može uzeti na sebe nemoći naše. Na to sveti starac reče: Verujte mi
ući kod tebe, jer imam ljubav i veru prema tvojoj svetosti. Molim tvoje prepodobije , daj mi blagoslov na put, da bih tvojim svetim molitvama srećno putovao
i predlažemo kao braća braći, a po dužnosti pak molimo se za vaše otačko prepodobije . Molimo i vas da se sećate i vi u molitvama vašim naše smernosti [ 37 ]. Na
i sela, gope i pustinje, ne bi li pronašla toga oca. I evo, pronađoh tvoje prepodobije , jer sinčić moj poznade da si to ti bio koji si ga spasao. Druga. neka žena
nije mala stvar u pitanju, pisao je eparh, prosim i toplo molim tvoje prepodobije , da ne prezreš ovu molbu. Ako je gde tamo došao sin velikog župana,
u svoju otadžbinu. - Upita ga sluškinja Hristova: Iz koje je zemlje prepodobije tvoje, gospodine moj '? On odgovori: Ja sam iz zemlje Karijske, iz grada
, istinitog Boga našeg. Časni oče naš, mi čeda tvoja, molimo tvoje prepodobije i veliku svetinju tvoju, ne ostavi nas sluge tvoje, jer mi ne možemo bez
ovu njegovu poruku: "Sve tvoje molbe ispunih, oče sveti; - molim tvoje prepodobije , moli se za nas u tvojim svetim molitvama k Bogu ". Vrativši se iz dvorca u
za sve sastavim nagovarao si me, oče i brate Grigorije. Kao što zna tvoje prepodobije , mnogo se ustezah započeti ovo, ne iz lenosti nego više zbog oskudne
sam ja kriv svojoj propasti, pošto te nisam poslušao. Molim dakle tvoje prepodobije , svetim molitvama svojim pomozi meni kukavcu, da me đavo ne bi potpuno
. I ono od nas konačno udaljenje. I veoma tvoje videti zaželeh prepodobije . I tvojih medotočnih nasladiti se reči. Ne malu od tvojega viđenja meni
od lica vražija; pri njima je novorođeni Hristos kao štit nepoborim prepodobije . Jer sama o sebi tako duhom svetim črez Solomona predrekla jesi: ja sam
, pa još i od nas konačno udaljenje. prepodobije i tvojih medotočnih nasladiti se govorenja - ne mala od tvoga gledanja
neko utešno k nama poslati, i pečali prohladiti žeć. Jer zna tvoje prepodobije koliko bure i meteži i oblaci obiknuše uzburkavati srca. A k ovim
da nam neko olakšanje utešenja pošalje i prohladi žeđ tuge. Jer za tvoje prepodobije kolike bure i meteži i oblaci navikoše uzburkivati samovoljna srca.