. Uskoro, za vreme srpsko-turskih ratova 1876 - 1878, njegovo znanje stranih jezika pokazaće se kao dragoceno na radu u Presbirou . Posle smrti Đure Jakšića, Glišić je, 1878, postavljen za korektora Državne štamparije. Godine 1881. postaće
(1884 1968), istoričaru književnosti, poznatom po pseudonimu Marambo. U Prvom svetskom ratu (1914 1915) radio je u Presbirou srpske vrhovne komande. Potom je bio šef Presbiroa srpske vlade u Londonu i Vašingtonu. Po završetku rata bio je
po pseudonimu Marambo. U Prvom svetskom ratu (1914 1915) radio je u Presbirou srpske vrhovne komande. Potom je bio šef Presbiroa srpske vlade u Londonu i Vašingtonu. Po završetku rata bio je urednik Srpskog književnog glasnika (1920 1921), pa
, a sada je načinjen dobar gvozdeni most, i time olakšan saobraćaj sa Fočom. Presbirou , pre osam godina, video sam hartiju na kojoj je bilo napisano na turskom ovo što ide: "Rab Boži Mahmud (Bušatlija) 9
je Hitlera nazvao bauk rata, te je premešten je u London, ali ubrzo se vraća u Beograd, gde 1940. postaje šef Centralnog presbiroa (ministarstvo informacija). Godine 1941. kratko je bio glavni urednik Novog vremena, a potom se povlači. Tragično je
, kulturnih i drugih kriterijuma. Povodom ovih nesporazuma Dušan Bošković je, prema jednom izveštaju Centralnog presbiroa , izjavio da se on razišao sa srbijanskim delom Udružene opozicije radi toga što ona nije otvoreno istupila sa svojim
na Balkanu presbirou suzbijena s dobrim uspehom, ipak, ometa koliko toliko redovan saobraćaj. Biće zlo ako tako i dalje ustraje.
jednom svom prijatelju, čije je ime Milan a prezime nije utvrđeno. Presbiroa pri Vrhovnoj komandi srpske vojske. Tu dužnost je obavljao i u Drugom balkanskom ratu i nekoliko meseca proveo u
vreme Prvog svetskog rata bio je zvanični foto-reporter Vrhovne komande srpske vojske. Od 1919. radio je u Centralnom presbirou i odeljenju za štampu Ministarstva inostranih poslova, a zatim u telegrafskoj agenciji "Avala ".
bilo da stvore carstvo kad su imali Svetog Savu za pomocnika komandanta za moral. Lako Misicu da ratuje kad je imao Presbiro kao pomocnika komandanta za moral: Slobodana Jovanovica, Jovana Cvijica, Branislava Petronijevica, Jovana
balkanskih i prvog svetskog rata prekida s radom na Fakultetu i u Akademiji, a kao vojni obveznik biva imenovan za šefa Presbiroa pri Vrhovnoj komandi. Za vreme kratkog perioda mira biva izabran za rektora Univerziteta u Beogradu. Zbog svog stava
za rektora Univerziteta u Beogradu. Zbog svog stava prema solunskom procesu biva uklonjen s dužnosti šefa Ratnog presbiroa i raspoređen na rad u Ministarstvu inostranih dela. Učestvuje kao ekspert na Konferenciji mira u Parizu. Za sve ovo
, zatim, 1919. vanredni profesor. Predavao je uporednu književnost. Za vreme Prvog svetskog rata bio je šef Presbiroa srpske vlade u Londonu i Vašingtonu. Kasnije je radio u Istorijskom odeljenju Arhiva MIP-a, od 1924. do 1930. godine,
, radio je kao profesor na Beogradskom univerzitetu, kao i kratko vreme posle rata. U Prvom svetskom ratu bio je šef Presbiroa srpske vlade u Londonu i Vašingtonu. Čini se da dve decenije nije negovao svoju mladićku naklonost prema fotografiji
prijatelje u visokim finansijskim krugovima i koji - kada je to poželjno - piše u skladu instrukcijama bečkog Presbiroa , rezimira pitanje na sledeći način: "Moramo da sredimo stvar sa Srbijom putem rata; očigledno je da su miroljubiva