slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "prevečni".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
jevanđelje. Ko bi drugi na nebu i na zemlji i mogao iskazati i opisati ono što je Bogu, osim jedinoga Gospoda Isusa, prevečnoga Sina Božjega? Niko ne zna oca do sin, i ako kome sin hoće kazati (Mat. 11, 27). Bezmerno praštanje Božje Gospod Isus
nastupajuća 2013 biti za svakog godina svetske solidarnosti, slobode, pomirenja, dobra volje, mira i radosti. Neka prevečni Logos Očev, koji je rođen u jaslama, a koji je ujedinio anđele i ljude u jedan red, uspostavio mir na zemlji, daruje svim
slatkim glasom otpeva svoj kondak koji on u umu svom smisli: Djeva dnes Presuščestvenago raždaet... = Djeva danas rađa Prevečnoga , i zemlja Nepristupnome podnosi pećinu; Anđeli sa pastirima slavoslove, a mudraci putuju sa zvezdom: jer se nas radi
, i zemlja Nepristupnome podnosi pećinu; Anđeli sa pastirima slavoslove, a mudraci putuju sa zvezdom: jer se nas radi Prevečni Bog rodi kao dete. [ 30 ] Svi koji ovo gledahu i slušahu, udiviše se, i sa slašću uživahu u pojanju, udubljujući se u smisao
pećinu nudi Nepristupnom. Anđeli i pastiri zajedno slave, a magi putuju u društvu zvezde. Radi nas se kao malo dete rodi prevečni Bog. (5)
ličnost i jedinstvenu "ipostas" Sina Bogočoveka. To "lice vidljivo" tj. istorijski Isus Hristos je u ovom smislu sam prevečni Bog, "Bog otaca naših ". Formula je sročena protiv monofizitske i nestorijanske jeresi, u duhu odluka Halkidonskog
obdelava vinograd. Gaji ga na sebi svojstven način. On kalemi ljudskost u čokot božanstva svog jedinorodnog Sina. Prevečni i jednosušni Ocu Sin postaje čovek upravo s tim ciljem. Zbog čega je potrebno to Božje "obdelavanje "? Da li je mogućno
? Ljudska reč, naravno, ne može da izrazi takvo prevashodstvo i stoga je sada uipostazirana Premudrost najvišeg Oca, prevečni i nadsuštastveni Logos Božiji Koji se čovekoljubivo sjedinio sa nama i nastanio kod nas, delima pokazao povod za
. I zaista su se starozavetna iščekivanja ispunila u novom Zavetu: i to tako što se sam Bog ovaplotio, tako što je prevečni Logos uzeo ljudsku prirodu kako bi čoveka spasao od smrti, greha i đavola, kako otačko učenje sažima isihastički
života nije dato pojedincima već se Duhom Svetim daj e Crkvi u celini, tako da se sve skladno i u miru Božjem usavršava. Prevečni Bog se na onaj davni, prvi istorijski Božić rodio kao puki siromašak da bi nas obogatio Sobom, Svojim božanskim
a bez Ovaploćene Ljubavi Božje, Koja je Hristos Novorođeni, sve je osuđeno na ništavilo. Prevečnom Bogu, ovih i svih drugih dana našega života, oprostimo, braćo i sestre, jedni drugima i sa bratskom, odnosno
, sveštenik aleksandrijski. On je, naime, rasprostirao učenje, kao da je Hristos u vremenu stvoren od Boga, i da nije prevečni Sin Božji, ravan po bitnosti Bogu Ocu. Na ovom Saboru učestvovalo je trista osamnaest Svetih Otaca. Sabor je osudio
učenje kao da Gospod Hristos, Sin Božji, nije pravi Bog, nego da je u vremenu stvoren od Boga, te prema tome nije prevečni Sin Božji, ravan po suštini i biću Bogu Ocu. Zbog ovakvog Arijevog učenja njega je najpre osudio njegov episkop, Sveti
, što je Bog stvorio, nema ničega što bi bilo korisnije i božanstvenije od Rođenja Hristovog, koje danas praznujemo. Prevečni , bezgranični i svemogući Logos danas se telesno rađa u pećini nemajući ni utočište, ni krov, ni dom, i kao Mladenac
prekloni kolena pred Gospodom, i sa velikom pobožnošću i strahopoštovanjem prinošaše ga i predavaše Bogu, govoreći: Prevečni Oče, ovo je Sin Tvoj, koga si poslao da se ovaploti od mene radi spasenja ljudskog. Eto Onoga, koga si Ti pre vekova rodio