u san se veruje, savet se posluša i donosi srećan ishod: Prilip u Polju Kosovu,
se posluša i donosi srećan ishod: Prilipu Kraljeviću Marko,
. Mandićeva beleška odlomka iz Hronike dalje beleži imena nekih zarobljenika, među njima i Rutoša Mrnjavčevića iz Prilipa . On je navodno nakon smrti kralja Marka stupio u službu kneza Stefana Lazarevića. Ako je navod Hronike koji donosi
ti gradim jednu sitnu knjigu "To je pošta za Boga primio, Donese mu jedan list hartije, Sjede Miloš sitnu knjigu pisat ' U Prilipa u bijela grada, Svome pobru Kraljeviću Marku: "Bogom brate, Kraljeviću Marko" Il ' ne čuješ, il ' ne haješ za me? "Teške
Objesi je o unkaš Šarinu, S desne strane tešku topuzinu, Da ne kriva ni tamo ni amo; Pa se Šarcu na ramena baci, Okrenu ga od Prilipa grada, Ode pravo stojnu Bijogradu. Kad je bio pokraj Bijograda, Uvrati se, te se napi vina; Pa odatle poklopi Šarina, Za
teškom topuzinom, Pa je pušta za njim preko polja, Udari ga sapom od topuza, Pade Vuča u zelenu travu, Tad ' dopade od Prilipa Marko, Sveza Vuči ruke naopako, Saveza mu i noge i ruke, Objesi ga šarcu o unkašu, I uvati tanku bedeviju, Pa on ode sinu
kako načinite. "Ode knjiga gradu Varadinu; Kada dođe dženeralovici, Knjigu gleda dženeralovica, Šalje blago od Prilipa Marku, Pa uzima od tavnice ključe, Te otvori prokletu tavnicu, I izvadi tri vojvode mlade I sa njima staroga Toplicu; Pa
o vaskrseniju, "Da obučem mojega Toplicu." Sve mu dade dženeralovica, I svakome hiljadu dukata, Što će piti vino do Prilipa , Pa odoše bijelu Prilipu. Lijepo ih dočekao Marko. Pusti Marko Vuče dženerala, I njegova sina Velimira, I dade mu mloge
; A od mladih dvadest delija On načini dvadest i četiri. Stade Marko misli razmišljati: Il ' će ići caru u Jedrene, Il ' u Prilip svom bijelu dvoru, Sve mislio, pak je govorio: "Bolje ići caru u Jedrene," Da mu kažem, šta sam učinio, "Nego da me Turci
nosi O VASKRSENIJU, da obučem mojega Toplicu. Sve mu dade dženeralovica, I svakome hiljadu DUKATA, što će piti VINO do Prilipa , pa odoše do bijela Prilipa...
mojega Toplicu. Sve mu dade dženeralovica, I svakome hiljadu DUKATA, što će piti VINO do Prilipa, pa odoše do bijela Prilipa ...
ovo pismo sa željom da se skoro vidimo i porazgovorimo i da nam proleće ogrije sve krajeve srpske, pa makar se čak u Prilipu sastao s tobom.
. Vukašin je u šumi u lovu izdajnički ubio Uroša, ali i sam pogibe na Marici. Turci tada zauzeše Nowy Bazar s prestonicom Prilipom (?). Dolazi do bitke; Murat piše caru Lazaru izazov, a ovaj ga onda poziva u boj. U bitci sudeluju i pogibaju Sibinjanin
, da pozovem Moju hrabru vojsku, da se požrtvovanjem i junaštvom pokaže dostojna heroja slavnih pobeda na Kumanovu, Prilipu , Bitolju i Jedrenu. Neka Mojim dragim vojnicima Bog i sreća junačka u pomoć budu u ovom žalosnom, ali nama nametnutom