autora koji će se družiti s posjetiocima je Fahrudin Fako Hrnjić. On će, naime, potpisivati posjetiocima novu zbirku pripovijetki " Mezimica Đumruk kapetana ".

o drugoj po redu knjizi nekog drugog pisca. Razlog za to je jednostavan. Autor knjige Sto jada, šestodijelne zbirke pripovijetki koja se ovih dana pojavila pred čitaocima u izdanju beogradskih Novosti, je Emir Kusturica. DVA PISMA IZ 1994. GODINE:

, to je gotovo narodno knjižestvo, kome ništa više ne treba, nego ga vjerno, čisto i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijetki već treba misliti i riječi namještati (ali opet ne po svome vkusu, nego po svojstvu Srpskoga jezika), da ne bi ni s jedne

odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom Princu.

odlikuje Dizdarevu prozu je pokušaj rekonstrukcije usmenog pripovijedanja. Dijelovi deskriptivnog karaktera pripovijetki znatno su kvalitetnije građeni negoli dijalozi među likovima. Pripovjedač povremeno otkrije svoju poziciju: A, eto

umalo ne zaboravih ono za Zejnila Frenju. (Dizdar, 2003, 233) ili Da, da Sad kažem grad (241). Iz konstrukcije njegovih pripovijetki jasno se zapaža njegova okupacija usmenom pripovijetkom koju pokušava preoblikovati i prilagoditi svojim temama u

je posljednjih šest pripovjedaka Andrićevog ciklusa o fratrima u odnosu prema narodnom pripovjedaču i narodnoj pripovijetki .

podrazumijevam književnoumjetnički prozni žanr kraćeg obima, a pod pričom dio teksta koji naravno pripada pripovijetki , ali im je pripovjedač različit. Pripovjedač pripovijetke - narator, povlači se u korist lika koji započinje

nam predstave priču; Napast, funkiju te priče u komunikaciji, a Proba sve to uz prikaz njenog nastanka. pripovijetki primijenimo Genetteovu klasifikaciju pripovjedača, (Genette, 1992: 96) zapazit ćemo blago nijansiranje kako

i jedini slušatelj pričanja fra Petra, koji funkcionira kao UP i sada posjeduje osobine naratora Andrićevih ranijih pripovijetki , ili kako bi to Lešić rekao: I sve ono što je nekada Isidora Sekulić smatrala istočnjačkim osobinama Andrićevog

zabašureno, i naprema izjavama u ostalim pripovijetkama manje jasno. pripovijetki Trup, koji je konkretniji od N 1936 [ 12 ], a neizdefinisaniji od N 1940. N 1936 je pripovjedač s fokalizacijom

, kako u našoj tako i u narodnoj prpovijetki drugih naroda, dok je intradijegetski-heterodijegetski u našoj narodnoj pripovijetki rijedak [ 17 ], nalazimo ga u Pričama iz hiljadu i jedne noći. Kod Andrića, drugi oblik pripovijedanja, biva djelimično

grupu narativnih osobina koje se zasebno mogu naći u različitim kategorijama klasifikacije. To što je N prisutan u pripovijetki daje mu zvanje intradijegetskog, što ne govori o sebi nego o drugima zvanje heterodijegetskog, koga dalje razlažemo

pripovjedač kome će narator prepustiti pripovijedanje. Unutarnja priča koja se nalazi u nekom većem tekstu ( pripovijetki , pripovijesti, romanu) je zaokružena cjelina sa fabulom neovisnom o fabuli okvirne priče. Njena samostalnost biva

djela, jer sve ono što na ovaj način biva iskazano ne ulazi u naratorovu odgovornost. [ 22 ] pripovijetki Andrićevog ciklusa o fratrima nalaze se tri pripovijetke koje sadrže jednu ili više unutarnjih priča strukturiranih