slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "pripovjedači".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
kao posljedicu povjerljivog odnosa prema glazbi tj.. umjetnosti tj.. prema publici . pripovjedači - album koji je za buduće naraštaje značajno djelo, koje publika treba pažljivo konzumirati .
umijeću . pripovjedači pustili su u svijet bajku o nastanku njegova imena. Po njima, starozavjetni praotac, patrijarh Noa - kome je Bog zapovjedio da u arku uza svoju obitelj ubaci i po par od svih životinja uspeo se u predahu na goru Ararat, koja je za Armence od iskona sveto mjesto, zagledao se u daljinu i uskliknuo :
. Volio sam njene mane. Njenu sitničavost. Onu hladnoću s kojom me uvijek dočekuje i odbija od sebe. Volio sam one neugodne trenutke dok bi se nastojali pomiriti. Sjediniti. Pogledom sam milovao sve one virove kojih se više niko nije bojao, vrbake iza kojih odavno nema nemirnog pogleda Stevinog dok iščekuje najveći ulov ikad. Pogled dok bi se oblizivao i na sam pomen ribe . pripovjedači i zalutali drekavci umorni od muke svagdašnje tik iza ponoći. Hej matori. Ti mene ne vidiš ili se praviš. - dobro poznati glas riječnog raka javi mi se odnekud. Lijevo, još lijevo. Još malo. Jel me sad vidiš. - navodio je moj zalutali pogled. A sad te vidim. Izvini malo sam odlutao. - pravdao sam se starom poznaniku kojeg upozah još lane. Kako živiš. Kako tvoji. Jel malecka porasla. - interesovao se riječni samotnjak dok je kliještima po vascijeli dan nešto stiskao po dnu .
je na koljenima neki raskriljeni tabloid s malo teksta i s velikim fotografijama u boji, i preko naočara spuštenih na sam vrh prćastog nosa zvjerala po plaži, ne zadržavajući pogled na kupačima povaljanim po pijesku, očigledno tražeći nešto ili nekog određenog . pripovjedači , okrenem onome što se dogodilo prije dvadeset pet godina .
, ali predstavljaju autora u njegovom najboljem izrazu ". pripovjedači ...
; plućna bolest je tu da otvori prostore nedostupne specifičnome racionalizmu kamenjara preseljenog na tlo Vojvodine. U jednu riječ, pripovjedač je potomak unutarnjih imigranata koje je socijalistička kolektivizacija od Stare Hercegovine odvela do Vrbasa, u Bačkoj, a plućna bolest vratila natrag, u Crnu Goru. Makar i ne u izravni zavičaj, a ono bar u Perast u Boki kotorskoj. Pokreti tamo-natrag uvjetovani su tektonskim promjenama - metaforički, kada je riječ o pripovjedačevu zdravlju - i izravno, kada se zemlja doista zatrese. Odvodeći ga na sigurno iz svijeta ruševina majka ga ostavlja pod nadzorom svoje najstarije sestre Bonje, u obiteljskoj kući u Vrbasu. I ne znajući otvara mu vrata prošlosti kojoj se više ne može oteti, čak ni pred ponovljenim napadima bolesti .
znatno češći, kako u našoj tako i u narodnoj prpovijetki drugih naroda, dok je intradijegetski-heterodijegetski u našoj narodnoj pripovijetki rijedak [ 17 ], nalazimo ga u Pričama iz hiljadu i jedne noći. Kod Andrića, drugi oblik pripovijedanja, biva djelimično preoblikovan tako da N jeste prisutan u priči, ali niti govori o sebi niti o nekome drugom, već prenosi šta taj drugi govori . pripovjedači . Kada jedan pripovjedač kazuje kako mu je netko ispričao priču. Prvi pripovjedač tada prepušta pričanje drugome, tako da ta druga priča biva uklopljena u prvu. "( Peleš, 1999: 78 )
tolike pare "( Dizdar, 1955: 177 ). Pripovijetka je strukturirana jednom okvirnom pričom u kojoj je pet unutarnjih koje stoje u naporednom odnosu. Svaki od pet unutarnjih pripovjedača je prvo predstavljen kao lik i to tako što prvi upućuje Sadriazama na drugog, drugi na trećeg i tako dalje do petog, nakon čije priče se Sadriazam vraća kod ostalih, sada obrnutim redom, da čuje i njihove priče. I ova pripovijetka pri usmenom izvođenju ima samo jednog pripovjedača, ali pripovjedači unutarnjih priča su likovi okvirne priče .
su najčešće proturječni i stoje nekako između linča i prihvaćanja, između ljubavi i mržnje. Sve što je proturječno lako se dade iskriviti. Ono što me vuklo da zakoračim na nepoznati teren i upustim se u literarnu i djelomice memoarsku priču jest upravo sadašnja histerija onih koji se vesele i likuju na Marxovu grobu pjevajući da je sve propalo čega se pokojnik dotaknuo. Kako ne mislim da je tako, onda sam ovaj novinarski uradak zamislio kao svojevrsnu pripovijest, a pripovjedači se oslanjaju na intuiciju, pa i tehniku citiranja i brze kupnje, makar to bilo u podrumu gostionice Tomislav. Pokatkad su prosudbe neupućenih točnije od onih koji sve znaju. Raymond Aron kaže da je Marx pogriješio upravo na polju na kojemu je bio jedan od najupućenijih i najučenijih ljudi svoga doba, dok se čini da je Tocqueville pogodio kako će izgledati budućnost usprkos svojoj neupućenosti ( koja je, dakako, posve relativna ), a možda upravo zahvaljujući njoj. Ne otimam
na boj s divom radi Mlečića, ili situacija kod Ignjatovića ili sudbine junaka Glišićeve Glave šećera. Lazarević spaja kamernu scenu s ličnim, ne socijalnim, nacionalnim, klasnim, profesionalnim situacijama, u slikama i u psihološkom nijansiranju kakvih dotle nije bilo u srpskoj pripovijeci. Čak i kad to lično biva uzdignuto na državno, ono se saopštava i završava sudbinom pojedinca . pripovjedači ( S. M. Ljubiša, J. Ignjatović, M. Glišić, M. Popović Šapčanin ) mahom pričaju linearno ( retrospektivno ili sinhrono konstruisanu priču kontinuirane fabule, ili priču koja ima mozaično raspoređene fabularne segmente ), sa ustaljenom perspektivom i u stilskom rasponu koji odgovara folklornoj podlozi ( Ljubiša ), podlozi žive usmene riječi i funkcionalnih stilova ( administrativni stil ) ili pak klišetiranom inventarisanju radnje i junaka ( Ignjatović ). Lazarević
roman, Dnevnik, Novi Sad, 2009 ) Pripovjedači , Pripovjedačka Bosna, Nova čitanja, Novi istoricizam i kulturni materijalizam, Teorija književnosti i dr. ). U Londonu, u izbeglištvu, napisao je svoj prvi roman, Sarajevski tabloid ( Feral Tribune, Split, 2001 ), u kojem je u fikciju pretvarao svoja traumatska iskustva iz opsednutog Sarajeva. Kasnije, u Seulu, gde je proveo tri godine, radeći kao profesor na Univerzitetu za strane studije, napisao je svoj drugi roman, Knjigu o Tari ( Zoro, Sarajevo, 2004 ), u kojem je
, moramo održati ovaj zamah i već sada poduzeti konkretne mjere ", kazao je u petak državni tajnik za poduzetništvo Vince Cable . pripovjedači nisu znali da će njihovi radovi u okviru studijskog progama biti publikovani, te da su pisali po slobodnom izboru .