slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "privatnoga".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
trebalo da znači kako se na kino-planu bore siromašni i mali protiv velikih i bogatih. Ono što govori suprotno od onoga što bi se htelo ovakvim kvazilevičarskim tumačenjem piraterije jeste crna ekonomija na filmskom tržištu koja je u to doba počela da cveta, pa je praktično svaka ulica imala po jedan video-klub ( koji je, pak, vodio mali snalažljivi privatnik koji se brzo otreznio od totalitarnog dogmatskog socijalističkog dremeža i preko noći i bez problema uplovio u vode privatnoga preduzetništva ) koji je bez problema izdavao piratske snimke. Sa naletima opšteg oduševljenja novostečenom slobodom, tako su dolazili, konačno, do izražaja svi oni sposobni ljudi koje je sistem do tada sprečavao da ostvare svoje potencijale. Ono što je tu stvarno bilo kvarno jeste nedoslednost nedoslednost jednog takvog divljeg kapitalističkog projekta koji bi hteo kapitalizam bez pratećih otežavajućih okolnosti ili posledica. Jer piraterija ne samo da ne
razdobljima, najčešće pod subetničkim imenima, s relativno distinktivnim dijalektološkim značajkama, iako su većinom prevladavali novoštokavski ikavci. Tomu pridonosi i činjenica da su bili sudionici zasebnih povijesnih procesa integracije, kako u suvremenu hrvatsku naciju, tako i unutar sebe. Povijest, pak, Hrvata u Beogradu i središnjoj Srbiji je osobita, tako da tamošnje hrvatsko stanovništvo nije autohtono, već je rezultat uglavnom službenoga i privatnoga doseljenja u jugoslavenskome razdoblju .
' kose i brusa ' na kraju izvući deblji kraj, za većinu građana ove zemlje, kojima je i sam pojam PR-a poprilično dalek i ne baš sasvim jasan, zasigurno i nije bogzna kako zanimljivo pitanje. No promotri li se pomnije priroda toga sukoba, pažljiviji bi promatrač iz njega mogao podosta toga zaključiti i o Hrvatskoj, ali i o tome kako stvari u njoj ( i dalje ) stoje . privatnoga '. Taj je mit u hrvatskome javnome prostoru toliko puta ponovljen da je postao neupitnom istinom. Kad se god potegnulo pitanje ili otvarali pregovori o pravima zaposlenika državnoga i javnog sektora, o njihovim ' božićnicama i regresima ', hrvatski je medijiski i virtualni prostor zasipan komentarima prema kojima tim ' parazitima ', koji žive na račun radnika iz privatnoga sektora, treba već jednom stati na kraj .
. PR agencije ', ponajprije, razbija tako često ponavljani mit kako ' državni sektor živi na račun privatnoga '. Taj je mit u hrvatskome javnome prostoru toliko puta ponovljen da je postao neupitnom istinom. Kad se god potegnulo pitanje ili otvarali pregovori o pravima zaposlenika državnoga i javnog sektora, o njihovim ' božićnicama i regresima ', hrvatski je medijiski i virtualni prostor zasipan komentarima prema kojima tim ' parazitima ', koji žive na račun radnika iz privatnoga sektora, treba već jednom stati na kraj .
IT sektora u Hrvatskoj već sutra moglo staviti ključ u bravu. Kad ti ozbiljni ljudi to tvrde, uistinu im valja vjerovati. Tim više što su neki drugi poslovni sektori već doživjeli slična neugodna iskustva pa je, primjerice, samo u hrvatskoj građevini, otkad su prestale izgradnje autocesta, bojanje tunela i drugi veliki infrastrukturni državni projekti, nestalo 30 - ak tisuća radnih mjesta. Treba li onda, umjesto tvrdnje o državnome sektoru kao gutaču novca radnika iz privatnoga , okrenuti pilu naopako pa zaključiti kako privatni sektor u Hrvatskoj zapravo živi uglavnom od ' državnoga ' novca i bez njega bi bio nesposoban preživjeti ?
stranačkih koalicija. Jer, umesto asocijativističkog ( neteritorijalnog ) tipa udruživanja, u Jugoslaviji preovladava objektivistički i teritorijalni. Tradicija akomodacije elita je trostruko problematična: nema postojanih kanala prenošenja obrazaca akomodacije s generacije na generaciju, ne postoje priznate kulturne elite koje su delom temelj političkih, a pati se i od nedostatka istorijskog vremena . privatnoga spram javnog, jača zapravo sferu koja je tradicionalno umnogome pod ženskim uticajem, ne uvek institucionalizovanim čak kroz porodicu. Jugoslovenska politička zajednica koja prolazi kroz mnoge socijalne potrese proklamujući veru i u snažnog pojedinca, odgovornog za sopstvenu budućnost, promišlja ideološki i nove funkcije porodice, čiji je stub po mnogima žena. Država koja želi da prekine tradiciju rasipanja nužno će se oslanjati na privatnu i domaćinsku ( često
, jer beše tvrdica do mahnite hladnokrvnosti. I ova neukost ostavila je živog traga na Pimpurijeu. Pimpurije je dugo bio šegrt u sedlarskom zanatu, najzad se u njega zaljubi gazdina žena. Gazda bude ubijen ujedom jednog stršljena i Pimpurije se besnom pomamom oženi. Kumovala je strast a dever je bio razbuktaj čula. Žena se zvala Marija Žirardova i bila je lepa, duhovita i drska, a naročito zdrava, jer je svaka Marija zdrava Marija . privatnoga života ostavile su trag na mladome plemiću: osobito što se tiče buba, vlasteočić, pohotljiv u požudama, voleo je neobuzdano ne samo stršljenove ( što je bilo donekle prirodno, u znak blagodarnosti za učinjenu pomoć ) nego i ostale bube, pa čak i žabe i guštere i druge bube. Zato je voleo i seljake, koji su u to vreme bili prave bube .
ne malog talenta ali i kreator ekonomskog i kulturnog preobražaja kojim se prestoni Beograd počeo da približava evropskom pokretu humanizma i renesanse . privatnoga , politička neutralnost, ekonomska stabilnost i spremnost zajednice da biblioteku finansira radi prosperiteta građana. Kada toga nema biblioteke ne napreduju, a korisnici i lokalne vlasti ne uočavaju čemu one na vidan i merljiv način doprinose. Treba znati da u svetu zajednice koje najviše ulažu u razvoj nauke, obrazovanja i informisanja najviše ulažu i u biblioteke. Zato je priča o bibliotekama uvek priča o ciljevima koje jedno društvo sebi postavlja .
smislu, ili kraće stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama . privatnoga i javnoga, vrlo izraženoj upravo u stvarnopravnim odnosima, područje djelovanja stvarnopravnoga uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni u pravilu upravnopravni režim .
navaljivane, jer, najzad, zar to ne biva po njegovoj volji kao suverena ? privatnoga prava. Razume se da to nije ništa smetalo demokratskim političarima da mogućne uspehe u državi pripišu sebi u zaslugu. Ako se, dakle, stvari kreću rđavo, kriv je suveren, narod, a ako ide dobro priznanje pripada njegovim predstavnicima Mada, i u prvom kao i u drugom slučaju, to su isti pojedinci čija volja je bila agens i merodavna. Koliko se i ovde duh i karakter demokratskih političara slagao sa Etikom, nije potrebno, mislimo, na tome se zadržavati .
ko su, koje su nacionalnosti oni koji uglavnom traže azil. Možda su to, potencijalno, svi oni na koje se ne odnosi izreka Nijedan Srbin neće nikada priznati genocid, ili oni koji su uslov za prijem u Uniju - Izem ti .. privatnoga ili kućnoga govora svakodnevno smenjuje ostatak političkog i diplomatskog rečnika. ) Ima li i u tome kakvog razloga za tako užasnu stvar kao što je to nagoveštaj mogućnosti ponovnog uvođenja viza? Za ovaj, na različite načine partijski okupirani narod koji bi pritom mogao biti i ponovo zatvoren .
dogodilo s japanskom razgradnjom cijena . privatnoga kapitala koji utočište traži vani .
uslijedio iz prirodne, tj. biološke nužnosti rada bitno razlikuje od » proizvođenja « koje je prije svega ne-prirodni način ljudskoga egzistiranja. Homo faber » uređuje « prirodu tako da u prvom redu odgovara potrebama čovjeka, što u tom slučaju ne može biti » životinjska aktivnost «. Taj isključivo » ljudski prostor « pruža i privid slobode, koja nije moguća u slučaju pukoga rada kao upravo nužnog. Na taj je način kod Hannah Arendt » proizvođenje « za razliku od privatnoga rada » javno «, ali isto tako u njezinoj kritici Moderne svijet nastao proizvođenjem homo fabera bitno je doveden u pitanje radi silne dominacije rada i beskonačne potrošnje. Upravo se u tomu ogledaju i konzekvencije reprodukcije kapitalističkoga sustava potreba i » porasta društvenoga « gdje dolazi do gubitka izvornoga » političkog djelovanja « kao » inicijative « ili » početka « neke » oslobađajuće « i » autonomne « aktivnosti lišene automatizma, predvidljivosti
srpske književnosti, Joakim Vujić: "... objavljujem, dobroželateljni čitatelju moj, da ti u opisaniju života i priključenija mojih ne budeš čitati preslavna i preznamenita iroičeska dela visokoznamenitih i dostopamjetnih na svetu muževa, kao što su negda bili, a i sada jošte takožde nahode ce neki feldmaršali, generali, svetu znameniti spisatelji, iskusni hudožnici i proči ini prehvalni muževi nego čitati budeš točiju moja dela, ako jednoga po najviše privatnoga učitelja ... "U toj atmosferi i pred takvom publikom rađao ce novi srpski roman, prvi posle procvata romana u staroj srpskoj književnosti. Na samom osvitu XIX veka javljaju ce prvi izvorni romani srpskog predromantizma. To su romani uglednog klasicističkog pesnika Atanasija Stojkovića, koji ce u svojoj prozi ( mada ce tragovi Horacija mogu sresti i tu ) udaljava od klasicističkog stila i daje prve romane srpskog predromantizma: filozofski roman Kandor ili otkrovenije
odnosno većinska proizvodnja emocija koje su "prikladne" za kolektiv koji me prisvaja, sve je to namenjeno kontroli i kolektivnoj upotrebi emocija za terminalno izrugivanje demokratiji, koja je već dugo vremena u svakoj i svačijoj pljuvački. U iskušenju sam da ovu demokratiju nazovem salivalnom demokratijom, jer služi isključivo pljuvanju drugoga i zamagljivanju osnovnoga cilja demokratije, a taj je da zaštiti pojedinca i manjinu od većine. Održavanje svoga privatnoga , svoje slike sveta koja se menja, svoje sećanje o onome šta je bilo sa haljinama ili borovima, stoga je ključni zahtev u kojem se sreću dve skupine, izvesno većinske, premda im se to ne priznaje: žene i pacifisti .