, sluša naredbe starije od uma. Uzbuđeno je privijam slobodnom rukom na grudi i ona uzvraća, ne
me izgipsuje i svako veče tu longetu skidam i ja privijam razne meleme, razne gaveze i ostalo. Posle dve
um pada Ne znam ni ko je ni što je a da mu ljubljevak privijam ¶
, kako ti provlačim ruke kroz kosu, kako te privijam sebi i kako se pretvaraju u šapat samo dveju reči
ce prima, loše perjanice menjamo još gorim, pa privijam melem nekih gorkih rima svom šašavom rodu oči da
auta parkiranog nasred ulice. Čvrsto privijam kutiju uz sebe. Osećam kako pica klizi u kutiji