pitanju pre ukrštaju, nego što se odslikavaju jedan u drugom. Zavet se po zamisli bavi kritikom nemuštog savremenog progresizma , destruktivnog i dehumanizujućeg, pogotovo kada se neznalački primenjuje u potpuno neadekvatnim društvenim
, kriju fundamentalne zajedničke ideje i shvatanja. Tako su se i Dositej i Vuk (kao dve struje istog idejnog progresizma ) složili da se srpska nacija definiše po nemačkom modelu kao zajednica jezika, rase i prostora što je, zanemarivši
grupacija je jasno demonstrirala današnjim mladim umetnicima da jedino prihvatanje ideologije transnacionalnog progresizma [ 7 ] obezbeđuje regrutaciju u kulturnu i umetničku elitu, kao i statusne nagrade koje uz to idu.
porodica, zavičaj, nacija, država ponovo su na ceni. Opasno pitanje glasi: da li su evrounijati u Srba i drugi ideolozi progresizma u našoj državi zapravo nesavremeni i prevaziđeni, dok društvene ideje i grupe inspirisane duhovnim i nacionalnim
o tome kao univerzalna teorija evolucije, što je imalo svoje uporište u prethodnim teorijama scijentističkog progresizma , posebno u Spenserovom pozitivizmu i Marksovom i Engelsovom dijalektičkom materijalizmu. To je, premda zanimljivo
istorija nije ništa drugo do produženje biološke a time i kosmičke evolucije. Tako je i ovaj oblik scijentističkog progresizma u teoriji evolucije zapravo samo još jedan animistički projekat, još jedan oblik napuštanja postulata
da pojava, a kasnije i procvat naučne fantastike istorijski prati buđenje i apoteozu prometejske ideologije progresizma . Naime, prve naučno-fantastične književne tvorevine uslediće nekoliko decenija posle delovanja velikih
projekta u uslovima imperijalizma i kolonijalizma, ili preciznije: nakon političko-ideološkog kolapsa duge ere progresizma u katastrofi 1914. godine (Žižek, 2001 b)
. Pristrasnost se ispoljila i u srpskoj sredini, predugo opterećenoj kriteriologijom modernističkog progresizma , čiji su nosioci, ne vodeći računa o sukobu interesa, paralelno gradili na načelima visoke i pozne moderne. Takva
jednog stana dovoljan prostor, svetlost i vazduh. Iako je Hauardov plan grada elastičan, Šoe i tu prepoznaje crtu progresizma . I njegova shema grada, sa svojih šest koncentričnih bulevara, i svojim tačno ograničenim četvrtima, podseća na
istinski hibris, koji nikada ne ostaje bez posledica. S druge strane, svi naučni optimisti i zastupnici ideologije progresizma smatraju skepsu Mari Šeli i mnogih drugih pisaca izrazom slabosti, nedostatka vere i strpljenja da se "bolja