uzbuđeno muca Mačak. Talijanski bombarder Ogroman, siv, uz grmljavinu motora, bombarder leti ravno prema Prokinu
barjaktara Vicka. Znao je da ga nikad neće zaboraviti. Pred odlazak čete iz Lipova, ponovo se sastadoše u Prokinu
veliku električnu lampu, Stric samo izbeči oči. Stradanje svoje vojske i gubitak onolike municije u Prokinu
mi i treba reče on u sebi. Pored Marice sam bio zaboravio nju, mog vjernog druga iz hajdučkih dana u Prokinu
potrebe za marketingom. Tako jednostavno Uh Ovde ima mesta za solidan sudar svetova. Prvo bih podmetnuo prokinu
nam bio vjeran saputnik u ratu. Ko živ ostane među nama, imaće šta da ispriča i o tebi na sjedeljci u Prokinu
riba bijaše - morune, što li su bile. I za čudo božije, stara mrežetina nigde se ne razvuče, nit se gde prokinu
ste se dogovorili na posljednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu živi, sastaće se jednog dana opet u Prokinu
jesenas branio kad je zauzet naš logor. Još istog dana, u povratku iz škole, njih dvojica nakupiše u Prokinu
proštacem. Pa ovo je sigurno pismo one male Marice, onoga đavolka koga sam zaustavljao dok sam stražario u Prokinu
biti takvih batina da će pola klisnuti u prirodu, to jest u šumu. Čitavu ćemo četu stvoriti ovdje u Prokinu
potvrdi dječak. Ako se pak ne nađemo, onaj ko od nas dvojice ostane živ, nek jednog lijepog dana okupi u Prokinu
majstori, luzeri, foliranrti, pradavci magle ili, pak, iskreni protivnici oduzimanja Kosova nikako da prokinu
Jovanče. To si se dobro sjetio reče učiteljica. Tamo nas bombarderi neće tako lako pronaći. Logor u Prokinu
uzduž ograda, živica i kroz kukuruze i šikarje, a dječacima u sjećanju minu bezbrižan hajdučki život u Prokinu
leđima poljara Lijana, gega se poljar na krivim nogama, žure noge uzanom stazom, penje se staza prema Prokinu
južni vjetar. Sve je za njim letjela prašina, perje i kovitlac opala lišća. Našao sam, našao Kriju se u Prokinu