pružajući ruku prema meni. Hoće kuvertu. Ja ga uhvatim za jaja? Malo se trznuo, ukipio se, gledajući negdje iznad mene. Promeškoljim mu ih. Kovertu je držao u jednoj ruci, drugom se pridržavao za okvir vrata. Ne ispuštajući mu jaja, drugom rukom
. Međutim, nema nam pomoći, nema šanse da išta osim nevinog pipkanja ovde možemo da uradimo. Zato se s vremena na vreme promeškoljim i protrljam o njega, da bar malo zagasim vatru u svojoj pici, ali ne pomaže to puno. On je još upaljeniji od mene. Vidim
na priliku. I dalje se ništa ne dešava, a ja sve pijanija. Promeškoljim se, pogledam u drugu stranu, kad oni i dalje. I tek kad sam pomislila da je to prst sudbine, shvatim da oni prate češki
? Gde sam? Brzo, razmisli, ponedeljak, ponedeljak Je l imam neki sastanak danas? Nemam. Uf, dobro je, mogu još malo da se promeškoljim u krevetu Ponedeljak, početak radne nedelje, mada, kad malo bolje razmislim, i nije. Ponekad mi se čini da radna
i osam godina, čak i ako samo na preskok pregledam Tuđina iz 1979. godine, skoro refleksno utišavam zvuk, nervozno se promeškoljim i malo odmaknem od ekrana na predosećaj neke od klasičnih krvavih scena sasvim sigurno najboljeg spejs horora ikada