Jovan), da je to svjetlost koja je vječna, koja je neprolazna, koju je Bog darivao onima koji Njega ljube, i kojom Bog prosvjećuje svakog čovjeka koji dolazi u ovaj svijet.

i dušu, i tijelo, sve naše sposobnosti prosvjetljuje. Sveti Simeon Bogoprimac proslavlja Gospoda kao svjetlost koja prosvjećuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet i kao Onoga u kome je naša slava, kao Onoga koji nas čini učesnicima, pričasnicima,

prirode koju treba da ojačavamo i prosvetljujemo blagodaću i milošću Božijom, a Gospod Isus Hristos je svjetlost koja prosvjećuje sve narode. On neka nas ukrijepi, neka nas osnaži, neka nam daruje čistu vjeru i duhovnu silu da možemo, ne samo poste

pučke kulture, seljaštvu kao čuvaru nacionalnog identiteta s ciljem da njeguje narodnu autohtonu kulturu i prosvjećuje seljaštvo koje je trebalo, pored političkog života, postati subjektom u kulturnom stvaralaštvu. Svoj najveći

će se prosuti. Eto, to je upravo i želja naše Crkve, našeg Sinoda i Sabora, da vječno novo vino Svjetlosti Hristove, koja prosvjećuje sve i svgda, uvek sipamo u nove mjehove. Naravno, kada kažemo nove, to ne znači da mi sada izmišljamo neke novotarije,

, koji onda osvetljava i naš svakidašnji život i naše ponašanje, ali i život sredine u kojoj živimo, ta Svjetlost koja prosvjećuje svje i svja. Kroz tu Svjetlost bogosluženja i molitve, danas, hvala Bogu, vidimo Crkvu Božiju u Šumadiji.

riječi svojoj; 30. Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, 31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. 32. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. 33. A Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše o njemu.

članova Svetog arhijerejskog sabora s tim da jedan arhijerej može biti opunomoćen samo s jednim glasom. prosvjećuje sveštenstvo i narod u eparhiji riječima, djelima i pastirskim poslanicama;

. Čovjek koji neprestano ima žeđ za Bogom, stara se da neprestano čuva zapovijesti i da se moli. Um takvog čovjeka se prosvjećuje bogoopštenjem. On počinje da uviđa svu svoju grjehovnost, no ne očajava i ne gubi hrabrost, nego počinje da pokajanjem

započelo pregalačkim djelom svetootačke loze Nemanjića, kada se Glasoviti Veliki župan Nemanja drznuo da sabira i prosvjećuje nesabrani srpski narod, pod Ukrovlje jedne Države i Crkve.

. On je pastir koji u ime Hristovo sabira svoj narod, i objedinjuje ga. Kako ga objedinjuje - Duhom Svetim. Onda on i prosvjećuje narod Riječju Božjom i to je ono što je izuzetno dragocjeno nama danas. Imamo mi obrazovanih ljudi, imamo kulturnih

i bogonosci i hristonosci i idemo u ovaj svjet kao svjetlost svjetu i kao so zemlji, jer smo primili svjetlost koja prosvjećuje sve, a to je Hristos Gospod. I onda se tu daruje, na tom mestu, na taj način, tim čudesnim događajem, događajem u kome mi