zapisa. Pesnik svedoči o tzv. matičnom prostoru, o bazičnoj osnovi svog pevanja, delimično pod tim podrazumevajući i duhovni horizont formiran potragom za prvolikom . Takav arhetipski obrazac naslućuje se i u figuri oca, i u liku svetog Save; savremeni pesnici, po Hamovićevim stihovima, ne traže oslonac u pomenutom smeru: Tek se,
bogolikom braćom. prvolikom uvodi nas u zajednicu sa živim i Trojičnim Bogom. Vidljivi lik Isusa Hrista na rukotvorenim ikonama nas uzvodi ka Svom nevidljivom Božanstvu.
što je uvek ista, neizmenjiva, a istinitost jednog čoveka i jednog naroda, jedne kulture, umetnosti i duhovnosti jeste u prepoznavanju nepromenljive sličnosti sa prvolikom . Na stranicama jedne od knjiga izdavaštva koje ovde večeras pred vama predstavljamo, tačnije, na dvadeset trećoj stranici Prevlačkog kataloga, upravo se nalazi
Dragutin i Milutin prineli sebe na žrtvu, te budući da su sami bili vladari, možemo da vidimo uzvišenost njihovog truda, rada i žrtvovanja za srpski narod i državu, prvolikom : brigom i staranjem Gospodnjim za svoju Crkvu.
predmet ima samog sebe i sopstvene projekcije, koje, opet, ne znače pokret iz sebe ka drugome, već ciklus iz sebe ka sebi. I tu, po sv. Grigoriju, prestaje veza lika sa Prvolikom , gubi se ikonički karakter čoveka i um postaje zatočenik prirode tela (tj. čula), a razum (logos) naša čula isljučivo vezuje za um.
, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo. Prvolikom , a to je Hristos. Svaki čovjek je bogočežnjiv i u njemu treba da prepoznamo obraz Božiji.
, ono što ga vuče ka savršenstvu. Možemo reći, da je to ono upodobljenje Bogu kao Prvoliku kroz vjeru, kroz podvig, kroz susret slobodne ljudske ličnosti sa svojim Prvolikom , dakle, ono savršenstvo prema kojem čovjek stremi, a to je potpuno upodobljenje i sjedinjenje sa Bogom, ali bez slivanja, bez gubljenja individualnosti, bez
pamćenje Crkve znači sjedinjenje i zajedničarenje Božanskog Lika sa čovječanskim i preobraženje svega što je čovječansko - kroz gledanje i opštenje sa božanskim Prvolikom . Na Liturgiji se otkriva i daje Bog čovjeku, i predaje čovjek Bogu.
ikone, nego naslikanome na njoj; niti on identičnošću poklonjenja razdeljuje ikonu od prvolika (arhetipa), jer je ikona sličnošću izobraženja identična sa prvolikom . Stoga i Vasilije Veliki veli: Carem se naziva i slika careva, pa ipak nisu dva cara. Jer se time ni moć (carska) ne dvoji, niti slava deli. Jer, kao što je jedno
u njenim najvažnijim i temeljnim pravcima. Prvolikom ), on kao da je neki odsjaj, neka potencija, zadati cilj koji treba ostvariti. Ovde je harmonija i razlika između Boga i čoveka. Bog se javlja praocima i besedi s njima.
potpunu originalnost i individualnost svake od njih. prvolikom ili, drukčije govoreći, kad je Crkva dopisala ime uz lik. Pravo tog imenovanja, to jest utvrđivanja samoidentiteta lica naslikanog na ikoni, pripada samo Crkvi.