posvećena mesecu predstavljanja srpske književnosti, kulture i umetnosti u večnom gradu. Simbolično, muzej antičke rimske civilizacije u predgrađu EUR bio je centar raznovrsnih italijansko-srpskih kulturnih dešavanja pod pokroviteljstvom Ambasade Republike Srbije i Grada Rima. Srpski slikari, poput svetski Ane Kapor i Vladimira Pajevića, fotografa Srđe Mirkovića, vajarke i likovne umetnice Ljiljane Petrović Vavalli, i modernističkog slikara Nikole Pršendića , svojim radovima su predstavili mistiku, kreativnost i produhovljenost srpskog naroda koji živi u tuđini .
za pomoć i podršku pre svega porodice, pa zatim i drugara, profesora, svih ljudi koji su upućeni u moje stvaralaštvo, sigurno ne bih uspeo da razvijem sve svoje potencijale na pravi način. Na kraju krajeva, ne bih ni bio srećan. Zbog toga im dugujem ogromnu zahvalnost bez njih ja ne bih bio ja . Pršendić , koja je verovala u mene i naučila me da verujem u svoje snove. U Svečanoj sali naše škole napravljena je izložba mojih crteža. Što se tiče figura od papira, osobe kojima sam ih pravio, preporučivale su drugima .
, sigurno prevazići epohu u kojoj su nastale. Analogno tome, delovi istorjiskih verzija zemlje u kojoj živi, Italije, od nedavno i običajni fragmenti rodnog kraja, poprimili su funkciju džepnih knjižnih izdanja. Asocijacijom na misao « Magija nije u ljudima i stvarima, već u očima posmatrača », osvrt na početke Mišićevog stvaranja, debi u javnosti datira iz srednje škole kada uz podršku profesora srpskog jezika Ljubinke Blažević i akademskog slikara Miroslava Pršendića , radove objavljuje u listu « Čičak », a kasnije lokalnim novinama, YU-STRIPU i EXU izdavačke kuće Donji Milanovac. Talentovano potkovan razvija lični ukus prateći stvaralaštvo tada naših renomiranih stripopisaca, apostrofirajući plodnu produkciju Branislava Kerca ( Kobra, Cat Claw ). U Trst odlazi 1989. što bi neko rekao » Čudni su putevi gospodnji. », baš u Italiju, kolevku stripa, proslavljenu izdavaštvom elitnog Serđo Bonelija, podsetimo na Zagora, Alan Forda ,
, oduševio je gradištansku publiku. Svirali su domaće i svetske hitove. Među učesnicima su bili i učenici naše škole . Pršendić , profesor, treća nagrada - Teodora Vasić i Ana Stefanović. Maskenbal je posetilo preko 500 učeesnika. Pod budnim okom profesora, veče je proteklo u mirnoj i prijatnoj atmosferi i dobrom raspoloženju .
o Svetom Savi govorio je maturant Petar Banović, a napisali su je Petar Banović i Stefan Todorović.Učenica Ljubica Aćimović pevala je Tropar Svetom Savi. Zatim se direktorka prigodnim rečima obratila gostima i govorila o uspesima naših učenika. Akademija je završena dramskim kolažom Rađanje Svetog Save ( autor teksta prof. Bojan Jelić ) u režiji prof. Nenada Mihajlovića, uz pomoć profesorki Mirjane Nikolić i Milene Drndarević. Video materijal izradila je Bojana Pršendić , prof. likovne kulture. Druženje je nastavljeno uz prigodnu posnu zakusku u holu škole .
ugla i s uvažavanjem govorila o Bojanu, njegovim kvalitetima ... Bivši učenici škole, Nenad Mihajlović Goja i Milena Rodić, sada profesori škole i Ljubica Nikolić, sada novinar, govorili su stihove i dali novi kvalitet Bojanovoj poeziji . Pršendić , koja je takođe izložila svoje slike .
umetnika regiona, gde bi po pozivu bili prisutni određeni autori, a kroz stručni žiri stvorio se izlagački kriterijum i postigao određeni nivo, bez obzira na stručnu spremu autora, istakao je mr Dragan Bogičić, čija se dela takođe mogu videti u okviru pomenute izložbe, a tu su još i izlagači Nevena Živić, Žejko Ivanović, Duško Zeja Jovanović, Ivan Konstantin Jovanović, Ljubivoje Lazić, Dragan Milanović, Zlatomir Mihajlović, Milutin Perić, Svetlana Pokrajac, Bojana Pršendić , Miroslav Pršendić, Nikola Pršendić, mr Tamara Rakić i Selimir Selaković. Lepo je videti, između ostalog i segmente iz stripa Dragoljuba Dragija Nedeljkovića kome svakako treba posvetiti poseban prostor .
gde bi po pozivu bili prisutni određeni autori, a kroz stručni žiri stvorio se izlagački kriterijum i postigao određeni nivo, bez obzira na stručnu spremu autora, istakao je mr Dragan Bogičić, čija se dela takođe mogu videti u okviru pomenute izložbe, a tu su još i izlagači Nevena Živić, Žejko Ivanović, Duško Zeja Jovanović, Ivan Konstantin Jovanović, Ljubivoje Lazić, Dragan Milanović, Zlatomir Mihajlović, Milutin Perić, Svetlana Pokrajac, Bojana Pršendić, Miroslav Pršendić , Nikola Pršendić, mr Tamara Rakić i Selimir Selaković. Lepo je videti, između ostalog i segmente iz stripa Dragoljuba Dragija Nedeljkovića kome svakako treba posvetiti poseban prostor .
prisutni određeni autori, a kroz stručni žiri stvorio se izlagački kriterijum i postigao određeni nivo, bez obzira na stručnu spremu autora, istakao je mr Dragan Bogičić, čija se dela takođe mogu videti u okviru pomenute izložbe, a tu su još i izlagači Nevena Živić, Žejko Ivanović, Duško Zeja Jovanović, Ivan Konstantin Jovanović, Ljubivoje Lazić, Dragan Milanović, Zlatomir Mihajlović, Milutin Perić, Svetlana Pokrajac, Bojana Pršendić, Miroslav Pršendić, Nikola Pršendić , mr Tamara Rakić i Selimir Selaković. Lepo je videti, između ostalog i segmente iz stripa Dragoljuba Dragija Nedeljkovića kome svakako treba posvetiti poseban prostor .
Husara, Olgice Marković Husar, Emila Sferejvane Markez iz Pančeva Irene Pejčić Ranđel, Dragana Perića, Rajka Dragićevića i Zorana Matica iz Niša, Dragana Zdravkovića, Dušana Dokića, Vladimira Vlajića i Balše Rajčevića iz Beograda, Miloša Vasiljevića, Nebojše Pejića, Jelene Dragić, Drage Dragića i Jovanke Ulić iz Novog Sada, Gorana Rakića iz Kragujevca, Vojina Tišme i Maje Verzotti iz Sremske Kamenice, Bobana Bosića iz Kraljeva, Erike Pesnjak iz Mola, Nikole Pršendića iz Kladova i Nadice Simjanovski, Silvije Gladić, Marka Tubića, Slavice Romen i Milutina Mićića iz Zrenjanina, samo su neki aspekti kreativnog akta koji se ovde desio kao sublimacija do sada neviđenog. Šta više, krajnji rezultat je daleko više od prostog zbira energija, kreativnosti i egzekucije umetnika. To je onaj dodir, ono nešto više, što samo ovakva dešavanja mogu da daju. Crtež je čista, jasna, precizna i iskrena disciplina koja ne trpi laž ni prevaru. On je
životinja su prepušteni da sami postavljaju dijagnozu i preduzimaju lečenje. Lekovi koji se javljaju u trgovini su u pakovanju za velike životinje ili za ljude. Tako se događa da pored pogrešne dijagnoze, životinje dobiju i višestruko veće doze lekova, koje deluju toksično. Ako se obrate laboratoriji, tada i najjednostavniji pregled staje više nego što je vrednost životinje. Moralna obaveza veterinara je da pruži zdravstvenu zaštitu i ovim životinjama . Pršendić ¶
ili za ljude. Tako se događa da pored pogrešne dijagnoze, životinje dobiju i višestruko veće doze lekova, koje deluju toksično. Ako se obrate laboratoriji, tada i najjednostavniji pregled staje više nego što je vrednost životinje. Moralna obaveza veterinara je da pruži zdravstvenu zaštitu i ovim životinjama . Pršendić polemički podseća da ipak nije došao kraj istorije, ove političke i svake druge? Daleko od toga, daleko od brzopletog Fukujaminog objavljivanja kraja istorije, kome se, posle svega, istorija, živa i zdrava, sa svih strana, sarkastično, u lice cereka. Nema kraja, nema ni kraja slike, sve dok ima ljudi sa svojim mirnim i nemirnim, akademskim i prevratničkim istorijama, kao da hoće, i ovoga puta, da nam kaže Miroslav Pršendić, iz svog naturalnog univerzuma izvan halabuke
normalan čovek . Pršendić , iz svog naturalnog univerzuma izvan halabuke takozvanog velikog sveta u neurotičnom grču sujeta i opsena .
je u pitanju slikar sa stavom, imun na pomodarske trendove i "konceptualne" mistifikacije, pogotovo ako se pamti izložba od pre osam godina, kada je, takođe, nastupio sa karakternom doslednošću, okrenut slikarskom radu i poretku. I sada je sve, po prirodi stvari, na svom već poznatom mestu, u znaku postojanih vrednosti, što samo po sebi ne samo da zaslužuje poštovanje, nego i priznanje emancipatorskoj ulozi u smislu slikarske škole u negovanju opšte slikarske kulture . Pršendić je tako u sebi sjedinio slikara i profesora u Velikom Gradištu gde živi i radi, bolje reći i zrači po onome što njegovi đaci postižu, a poklonici slikarstva saznaju. Svoje profesorsko biće on će, gotovo ogledno najvidnije ispoljiti u svojim omiljenim mrtvim prirodama, akademiziranim, sa svim klasičnim postulatima i plastičnim finesama, predestiniranim za sklad i atmosferu građanskog enterijera. Poput intimističkog adađa porodičnom domu jednostavnog, normalnog
što njegovi đaci postižu, a poklonici slikarstva saznaju. Svoje profesorsko biće on će, gotovo ogledno najvidnije ispoljiti u svojim omiljenim mrtvim prirodama, akademiziranim, sa svim klasičnim postulatima i plastičnim finesama, predestiniranim za sklad i atmosferu građanskog enterijera. Poput intimističkog adađa porodičnom domu jednostavnog, normalnog sveta. Tek na drugoj strani, u pejzažu, bojama, svetlosnim i sazvučjima ruralne prirode, Miroslav Pršendić će pustiti na volju svojoj zvonko orkestriranoj paleti i kao nekad ruski peredvižnici sav se predati poetici zavičajnih predela i narodnog života. Iskren osećaj, smernost i neposrednost, neka topla i ozaravajuća prostosrdačnost prosto bruji sa tih slika i ta poučna kantilena čoveka i prirode opet nas uverava da je normalan ljudski život najbolji lek od iskušenja istorije i herostratskog kraja slike. Slikom, dakle, postojim-vitalni je glas zdravog razuma .