inspirativnog K. G. Junga, zna da ne postoje nagle i suštinske promjene u ljudskoj svijesti, poimanju i sklonostima, osim kada je riječ o ekstremnim i graničnim psihopatološkim manifestnim fenomenima kao što su mistička stanja, vizije, sinhronicitetne pojave i teške duševne bolesti, što zasigurno ne stoji u ovom slučaju. Sve naše
i strahu od smrti, kao i o psihoterapiji straha od smrti. Jedinstvena knjiga o strahu od smrti kao o prirodnom i sastavnom aspektu ljudskog života, ali i o psihopatološkim aspektima ovog straha. Psihološka, psihijatrijska i antropološka studija o tome kako živeti prirodno sa strahom i kako razumeti i prevladavati sopstvene strahove
¶ psihopatološkim promenama u sferi opažanja, emocija, mišljenja, voljne delatnosti i vitalnih dinamizama. Karakteristični znaci za shizofreniju su: poremećaj asocijacija, eho
u okviru projekta Teološko-katehetskog instituta i Subotičke biskupije, bio da se utvrde određene dimenzije religioznosti i moguće korelacije s psihološkim, psihopatološkim i socijalnopsihološkim osobinama ličnosti, a neki od dobivenih rezultatata govore i o problemu očitovanja morala u životu praktičkih vjernika.
ili nereformisano) pravosuđe. Zato je moja bitka, pored nauke, velikim delom pomognuta i prostim fenomenološkim pisanjem. psihopatološkim kategorizacijama i učim ih kako da prepoznaju različite dijagnoze, u grupi psihopata uvek naglasim da su pored krvoločnih i epileptoidnih primeraka ove vrste koji
potiskivanju primene da se nepovoljno objasne duboki motivi njegova bunta protiv crkve, kao što su npr. lekari modernih struja (Pol Bare, Dotel, Lebon) pokušali da psihopatološkim elementima, delimično još dovoljno nepreciziranih bolesti: paranoje, ciklotimije, konstitucionalne razdražljivosti i ludosti gonjenja, objasne krvavi teror
pojedinca. Pacijent nije samo objekt terapije koja bez njegove uspešne saradnje ne može biti uspešna. Bitno je prilagoditi aktivnost / ulogu / osnovnim psihopatološkim promenama. Jedino se teže promene svesti smatraju kontraindikacijama gotovo za svaku aktivnost, dok se kod ostalih promena ide ili linijom usmeravanja, npr. kod
i psiho-socijalno funkcionisanja adolescenta. Time može da predstavlja rizik za mentalno zdravlje i manifestacije različitih psihopatoloških fenomena. Među psihopatološkim fenomenima koji su karakteristični za adolescenciju u izlaganju će se posebna pažnja posvetiti impulsivnosti adolescenata kao načinu za razrešenje psihičke
misli da su psihopate ubice, silovatelji i monstrumi i da im to praktično na čelu piše. Istina je da nije baš tako, u poslovnom okruženju je još teže prepoznati osobe sa psihopatološkim karakteristikama. Stvar je prilično zabrinjavajuća budući da će oni manipulativno i perfidnim taktikama pokušati da utiču na kolege, i to kako bi stvari okrenuli u
metafiziku sa fizikom. Laiku bi se činilo dve potpuno nespojive stvari. psihopatološkim implikacijama. Osnovni motiv ovih istraživanja bio je pokušati objasniti fenomen svesti kao jedan fizički fenomen, koji u osnovi ima kvantnu fizičku prirodu, što
do pogoršanja patopsiholoških stanja. Naime, brojne studije su potvrdile da su upravo ovakvi abnormalni odgovori amigdale prisutni kod pacijenata sa različitim psihopatološkim simptomima uključujući i one sa poremećenim emocionalnim funkcijama kao što su velika depresija, anksiozni poremećaji, fobije, bipolarni poremećaji,
zabrinuti kad primete da njihovo dete ima zamišljenog prijatelja. U prošlosti su stručnjaci smatrali da su deca koja se igraju sa zamišljenim prijateljima sklona psihopatološkim simptomima. No, detaljnjije bavljenje temom ukazalo je da zamišljeni prijatelji prvenstveno imaju ulogu u lakšem prilagođavanju na mnoge životne situacije.
, po mome mišljenju, istog psihološkog i sociološkog porekla kao i verske), onda treba reći da pored lične želje za vlašću većine vođa verskih sekti, skopčane nekad sa psihopatološkim promenama u duševnoj građi ovakvih samoljubivih ličnosti, zatim prirodne potrebe svakog čoveka da se bilo čime razlikuje od drugog čoveka, često prisutnog
, kao i agresivne, ambiciozne, racionalne, dominantne, seksualno samouverene i samopuzdane žene, psihijatri najčešće vide kao osobe sa mnogo značajnijim psihopatološkim i devijantnim crtama (Zeldow, 1976). Zanimljivo je istaći da društvo neprekidno ohrabruje, prihvata i podstiče borbeno i agresivno muško ponašanje, koje se u isto
čija je pažnja bila vezivana za temeljnu opasnost egoizma, pretnju greha i neophodnost pokajne discipline. Grč novovekovnog čoveka, čiji je razvoj ostao sputan psihopatološkim , negativnim stavom prema sopstvenoj ličnosti, slobodi, odgovornosti, sposobnostima i drugim humanim potencijalima, postao je preko noći nasleđe novijih