bana, koji je bio više Habsburgovac nego i Jelačićevac. Nasednuvši ovako, viteški vladar Crne Gore, piše grofu Medu Puciću na Đurđevdan 1849. svoje razočaranje: "Ja sam se u početku nešto nadao, a danas vidim da je zasad jugoslovenstvo
slovensku književnost, osnovanoj dobrim delom zaslugom našeg Sorkočevića (kako je Siprijen Rober 1850. pričao Medu Puciću ), predaje o srpskoj narodnoj poeziji i mladim ljudima širi vidike prema slovenskom istoku. Sorkočevićeva veza sa
kako će postupiti Ivo Vojnović kad bude stihovima vajao lik Majke Jugovića. Puciću i Matiji Banu da lakše uklone onu "ništotu" usnulog Dubrovnika i da 1848 - 1849. pokažu da se i ovaj probuđeni Dubrovnik
kongres u Pragu rasturen i kad su se ratni poklici iz Srbije čuli sve ređe i ređe. Bar malo oduške je našao kada je Medu Puciću na Đurđevdan 1849. uputio pismo puno očaja, u kome kaže i ovo: "Ej, kukavni Srbi, svačija ih sablja siječe, istrijebiti
Pucića. Na grobu je bokeljski hor "Jedinstvo" otpevao "Vječnaja pamjat ", a Vladimir Trojanović je održao besedu o Puciću , podsećajući prisutne kako se prilikom sahrane Pucića budući dugogodišnji radnik na Rječniku JAZU Pero Budmani na
" da će Medovim stopama [ Srpstva i Jugoslovenstva ] ići dokle god u njega kuca Srpsko srce ". Za pažnju ukazanu Medu Puciću prisutnima se zahvalio njegov rođak Marin Đorđi. Svakako, policija ovakvo srbovanje nije mogla da dozvoli, pa kad se
Dubrovčana. Ta pesma u Dubrovniku je čuvala i srpsku dušu, i srpsku prošlost i predanje. To je i dalo povoda Medu Puciću da zapeva kako je "srpska vila nadahnjivala dubrovačke pjesnike ". Zbog svega ovog u XIX veku mogao se onako naglo
vojvodo vitezova srbijanskih, s onom iskrenosti i ushićenjem s kojim Ti ga šalje uz najusrdniji bratski pozdrav Puciću ¶
Pucić je cijenjen kao preteča Njegoša i Branka Radičevića. Austrijsko plemstvo dodijelio je car Leopold, Matiji Puciću , i njegovim potomcima i to grofovski naslov sa pridjevom "zagorski" 1688. godine. Pucići su imali nadimak "Škatići ",
Bundicere, u jednoj od poslednjih plemićkih porodica. Austrijsko plemstvo je dodelio car Leopold, Matiji Puciću i njegovim potomcima, i to grofovski naslov sa pridevom zagorski, 1688. godine. U domaćoj literaturi nekada se
Malo vijeće odlučilo je da naredi mladoj dubrovačkoj vlasteli Orsatu Nikulinovu Gunduliću, Matu Damjanovu Puciću , Luku Lucijanovu Puciću, Orsatu Nikolinu Gučetiću, Marinu Džonovu Gradiću, Džonu Markovu Puciću i Nikoli Vlađovu
je da naredi mladoj dubrovačkoj vlasteli Orsatu Nikulinovu Gunduliću, Matu Damjanovu Puciću, Luku Lucijanovu Puciću , Orsatu Nikolinu Gučetiću, Marinu Džonovu Gradiću, Džonu Markovu Puciću i Nikoli Vlađovu Menčetiću da u toku
, Matu Damjanovu Puciću, Luku Lucijanovu Puciću, Orsatu Nikolinu Gučetiću, Marinu Džonovu Gradiću, Džonu Markovu Puciću i Nikoli Vlađovu Menčetiću da u toku sledećeg dana poruše neku konstrukciju koju su izradili u vezi s izvođenjem
je, sasvim prema očekivanjima, izazvalo krajnje zaprepašćene mnoge prisutne vlastele. I kada su se oni požurili da Puciću stave u izgled posledice njegovog postupka (" Staviće te u pramatiku "), on je samo podrugljivo "zaprskao" ustima i
Crkve nalaze u dubrovačkim dokumentima. Sačuvan je dokumenat da je Dubrovački Senat početkom 1422. naložio Nikoli Puciću svome poslaniku kod Despota Stefana Lazarevića da se ne vraća u Dubrovnik "ako bude u povratku došao do Bele Crkve ili