slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "pukoše".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
pa pljus njemu na glavu Osta i ono i bubanj kao u vodu uvaljano. pukoše obe žice. On poteže ono ćemane te u korov Neki otrčaše i nađoše ga, pa
vojske, - sastaše se pod bijelu kulu. Taman soko okupio vojsku, dok pukoše puške na Mletičak, Smail-aga na Mletičak dođe, i tu konak Turčin učinio
, Dejan Petrović dunu Sa Ovčara i Kablara, priključi se bina trubača, pukoše prangije, publika isprati, na bini pustiše neki dim i maglu, sa ti
u oči svetoga Save srbskog, tutanj mnogi i grmljava, i zemlja se trese, i pukoše tri groma, jedan udari na Babića breg u kuću, drugi u džamiju Zaimovu, a
istoka dunu, plam savija po zemljici crnoj, a dim goni u oči Turcima. Tad pukoše šesnaest pušakah, a frisnuše šesnaest junakah; povaljaše oko sebe
jer ne mogu više, to muke su žive. Jer toliko patim što serem ormare, pukoše mi kapilare. A tebi je lako, ti pjevaš dok sereš, dok se ja derem ko Monika
, oblak dođe baš više Žabljaka, više tvoga ponosita grada, od oblaka pukoše gromovi, grom udari tebe u Žabljaka, baš u tvoju krasnu kraljevinu, u
i junake: posiđeše tri-četiri dana. Kad četvrto osvanulo jutro, te pukoše na gradu topovi, čauš viknu, kucnu dalbulana. nek su hazur kićeni
stranke (na vlasti, u opoziciji ili novoformirane) ne branite nas više pukoše nam ledja
, padobran se otvori. Nakon toga i Mujo skoči, međutim, obe ručice pukoše , tako da on projuri pored Hase. A Haso će na to, skidajući padobran: A, ti
. Kada knjaza glasi dopadoše, To je knjazu mnogo milo bilo, Na Tablji mu pukoše lubarde, Šemluk čini vojvodi Miljanu I njegovu svakome vojniku; Još
. Avaj Đavo ne miruje i (pogađate?) opet navodi vodu paranoicima: Bombe pukoše , ispade da je to prozor nekog tamo novinara iz nekog tamo medija i
i vojnička mjesta zauzeše. Malo stade, ne bi nikoliko, doklen kratki pukoše maškuli navrh Lisca, visoke planine, skraj šatora Petrović vladike.
stražu postavio, iz Rzači Jokanović Marko "U riječi u kojoj bijahu, dok pukoše puške na Rzači, a zavika Jokanović Marko: "Bjež, serdare, žalosna ti
, nego oštra sablja Mijatova. - al ' ne mogu Turke pošenuti. Dok od Kape pukoše gromovi, a u tursku vojsku udariše; to ne bjehu nebesni gromovi, no to