" divljacima ". Ako ne smetnemo s uma, da je nekoliko njih platilo glavom svoju misiju pokrštavanja, a među njima i vladika Jovan, koji je prinesen na žrtva Radgostu , kako to veli A. Bremenski; i ako vodimo računa o tome, da je episkop Bernard isprebijan vraćen iz Volinije; da su dva prethodnika Saksa Gramatika poginula među
pohoda među Slovene. O veri slovenskoj priča više od A. Bremenskog, sa više podataka govori o kultusu Crnog boga, Provena i o idolu Podaga, a zatim o hramu u Retri, o bogu Radgostu i boginji Polabljana Sivi, napokon o Svetovidu Arkonskom, čije ime dovodi u vezu sa imenom korvejskog kaluđera Svetog Vida.
(Zuarasici) a A. Bremenski pod imenom Radgosta (Radigost). Radgostu pričao po čuvenju.
nego Svarožića. Po treći put nalazimo gatanje pomoću konja, a način gatanja je opet posve drugačiji nego onaj kod Svetovida i Triglava. Radgostu : "Od slovenskih naroda, koji stanuju između Labe i Odre, najsilniji su Retarijani. Njihov najmnogoljudniji grad jeste Retra, koji je u isto doba i sedište
onima, koji dolaze radi prinašanja žrtve, ili da pitaju proroštvo za savet. Od ovoga hrama do Hamburga ima, vele, četiri dana hoda. "/ A. Bremenski, II 18. / Ovome bogu Radgostu , priča dalje Adam Bremenski, prinet je na žrtvu i vladika Jovan, kad, postavši zarobljenikom Retarijana, nije hteo da se odreče svoje vere.
idol, tvrđahu, da su oni najplemenitiji, jer ih pohode sva ostala slovenska plemena zbog pitanja proroštva, i radi prinošenja godišnjih žrtava ". Radgostu imamo i iz XVIII veka. Stredovski / Sacra Moraviae historia, Salcburg, 1710. / u svom delu "Moravia Sacra" veli da brdo Radhost u Moravskoj duguje svoje ime nekom idolu
Slovena prema hrišćanstvu i njihovo rđavo postupanje sa hrišćanskim popovima; priča (III, 60) da je u ovom istom gradu Retri i vladika Jovan bio prinesen na žrtvu bogu Radgostu . [ 24 ] Dokazuje nam da su stanovnici Rujna bili više odani kultusu zlih božanstava nego ostali Sloveni (Descriptio insularum, 18). Nabraja u nekoliko mahova mučenja
više pojedinosti od Adama Bremenskog: o veri neznabožačkih Slovena, o kultusu Crnom Bogu (I, 52), o kultusu Bogu Provenu (83), o idolu Podaga, o hramu u Retri i bogu Radgostu , o Sivi, boginji Polabljana, o bogovima koji imaju i koji nemaju svojih idola; on nam kazuje, da su Sloveni voleli praviti idole sa više glava (što tvrde i drugi pisani
, 1895. str. 66.). Radgostu . Malo dalje (I, 23) govori o jednoj borbi između slovenskih plemena Ljutića i Redarijana (Liutitses et Riaduri), "koji usled starine svoga grada i glasovitoga hrama
ima jedno brdo, koje se zove Radhost. Pisac dela Moravia sacra - Stredovski, [ 215 ] koji življaše u XVIII veku pretpostavlja, da ovo brdo duguje svoje ime kakvom idolu Radgostu . Da li se ovo osniva na prostoj sličnosti imena, ili na kakvom mesnom predanju? Bilo šta mu drago, on priča dalje ovo: "Beše na tom brdu jedan hram Radhost-a (g u češkom
krtov - Radgost, unuk Krtov, - bez sumnje kod demona. Mercurius a mercibus et dictus. Ovo objašnjenje imalo je za svrhu: 1) da se u Češkoj rasprostre verovanje u kultus o Radgostu ; 2) da se o tome izmišljenom bogu da dotle nepoznata analogija sa jednim latinskim božanstvom.
branili drevnu praotačku religiju, Svetovidov hram je srušen 1168. Ostala svetilišta na ostrvu Rujanu, današnjem nemačkom Rigenu, kao i hram podignut na brdu u Radgostu u Retri, takođe su bili porušeni u XII i XIII veku tokom ratova za prinudno preobraćenje u hrišćanstvo.
. Leto počinje u znaku Jarila. Svoju kulminaciju dostiže u vreme Kupala, a svoj kraj Miholjskim letom. Opšteslovenski svetački i srećni dani su ponedeljak posvećen Radgostu , sreda Vodenu, četvrtak Perunu i nedelja Dažbogu. Nesrećni dani su utorak, vezan za vile i petak za Moranu. Za subotu (zaturni dan) nisu znali, pa je nedelja imala šest