. U mene je kći, Radha, Damajanta Radha, koja mi je toliko prionula za dušu da je ne razlikujem od pokojnice. Pa kada je meni ispunila srce roditeljskom ljubavlju, zašto ne bi ispunila i tvoje ljubavlju Damajante. Ta ona i po pravu tebi pripada jer ti životom duguje Radhi sam spasao život izlažući svoj kandžama krvožednog tigra; Radhu volem, jer je Damajanta privila nju srcu svome i volela kao rođenu sestru; Radha zaslužuje nepodeljenu ljubav srca, a kako ću joj to dati kada je svaka moja pomisao prikovana za uspomenu Damajantinu i za kletvenu reč da ću i za grobom biti samo njen ?
, a Damajanta, u prvoj ljubomori srca zažalila što ona ne beše u mesto Radhe, te da nju spase i u svojim naručjama ponese, Radha je u potaji čeznula za lepim princem i gorko žalila što je baš Damajanta, koju je sestrinski volela, ta oko koje je Panjati svojom ljubavlju prionuo . Radhi , pa malo po malo toliko sviknuo na nju, da je više ni po čemu nije razlikovao od svoje Damajante. Njezin srebrni glas, njezini vedri osmesi i detinjska predanost kada bi je u vrtu pritisnuo grudima, sve je to u punom osećanju oživljavalo onu toplinu što je u njemu izazivaše nekada Damajanta .