današnjeg Straduna. S druge strane kanala stvorilo se slovensko naselje. Vreme i uslovi života činili su svoje: život Raguze nije se mogao održavati bez oslanjanja na slovensko susedstvo. Ni stanovništvo izbeglo iz Epidavra nije se moglo
Luko Sorkočević (1734 - 1789). Ovaj rod Sorkočevića traje sve do naših dana. Antun je javnost obavestio o sudbini svoje Raguze u časopisu La Revue du Nord 1838, o jeziku dubrovačkih pisaca i podvukao da je njihov jezik kao jezik Crnogoraca,
u kožnome povezu, manjega formata. Raguze verhu duhovenstva jest iznanjen da njeki parohi od cerkeva nahode se u provinciju iliričesku uzeli su slobodu
stranama se graniči sa Srbijom. Od Kotora počinje arhontija Travunija (ή άρχοντία Τερβουνίας) i pruža se do Raguze , a svojim planinskim stranama se graniči Srbijom. »
klasicističkog oblika iz 1809., sagrađena u čast francuskog generala Ogista Marmona. Marmon, poznat kao vojvoda od Raguze , bio je vojni zapovednik Dalmacije 1806. godine. Kao Napoleonov general, proglasio je aneksiju Dubrovačke
kao pobednik nad habsburšskim Bečom. Raguze (1807), proglasio je 31. januara 1808. aneksiju Dubrovačke republike, a od 1809. do 1811. bio je generalni guverner
[ 176 ] Raguze . Zanimljivo je da je u tome pogledu saglasan i autor Barskog rodoslova.
; iz Albanije je > ne dadoše dovesti Crnogorci, jedino Francuzi dovezoše brašno brodovima u Raguzu Dubrovnik >, a od Raguze karavanom u Sarajevo. Ali i tamo Crnogorci napraviše Turcima zasjedu: karavan s brašnom zaplijeniše, a Turke pobiše.
, koji ne mora ni da se obrađuje da se na suncu vide njegova divna zrna, a stepenice, palate i visoki zvonici Modike i Raguze od sipkavo belog kamena građeni, kamen Katanije je crna lava. Grad od lave, na lavi, a ispod njega, onaj davni grad koji
svoga ostra mača vojske mnogo i glavarah izgubiše, posjekoše; a ostaci iz gradovah spasoše se stidnim bjekstvom put Raguze drevne znatne. U taj doba stasa flota u Konavla dična ušće, đe o međi Boke slavne i Raguze svakom znatne Adrijatik lomi
se stidnim bjekstvom put Raguze drevne znatne. U taj doba stasa flota u Konavla dična ušće, đe o međi Boke slavne i Raguze svakom znatne Adrijatik lomi svoje sa jarošću uskipljene vale mračne i bregove. Je li više oćutila u minuti toj radosti
glava i štit gromometni, pa pohita s njojzi brže su vojnikah dv ' je hiljade, te se u nju sakri tvrdo branit sebe i vojnike i Raguze glavna grada. Kad Slavjanin prozorljivi pozna Gala hitru miso, svu Francije drugu vojsku ugna bojem u Dubrovnik, pa
vojska viđe Dubrovnika krepku pomoć, nasusret joj brže posla pet hiljadah srpske vojske, a ostala s ruskom osta grad Raguze u strah držat. Pet hiljadah crnogorske sretoše se bojne vojske sa Marmontom i s francuskom na Rijeke crnu mostu. Tek se
i prodrije preko duga mosta R ' jeke s mnogo krvi na jurišu. Manje čislo vitezovah Gore Crne povrati se k svojoj vojsci kod Raguze , ali opet slavom ratnom, te joj kaže da s Marmontom mnogo hrabre vojske ide u pomoći Dubrovniku, nego da se brže vojska
Slavenina, vojske ruske, crnogorske deset hiljad u red stade, te kod tvrda Dubrovnika dočekaše grozna duku Ilirije i Raguze . Al ' njegovu jarost ljutu zaustavit ne mogaše, već on silom neustrašno udri, kinu i navrije; a vrata se Dubrovnika