od 1. marta do 30. septembra 1998. godine iako ima dokaza da su oni počinioci zločina i u kasnijem periodu. Tako je, recimo, Baljaj krajem 1999. godine izvršio otmicu Veselja Murišija i još četiri lica albanske nacionalnosti. Trojicu je ubio, a Muriši je uspeo da pobegne. Člana DSK-a Ismajlja Hajdarija ubio je 17. januara 2002. godine u Peći. Organizator je prinudnog iseljavanja srpskog stanovništva sa teritorije Đakovice, Peći i Dečana, kao i paljenja crkve u selu Gornji Ratiš ...
septembra 1998. Prvog dana stratište su obišli i članovi diplomatske posmatračke misije Rusije, SAD i EU-a. Službena istraga počela je 9. septembra 1998. Ratiš porasla na 24.
), tako da u njemu od crkve i mnogobrojnih konaka nije ostao ni kamen na kamenu . Ratišu , Pacaju, Necu, Ponoševcu i Rastavici, takođe u đakovičkom kraju; zatim u selu Brnjači kod Orahovca, pa u Čikatovu kod Glogovca, pa crkva Sv. Petra ( iz XIV veka ) u selu Koriši kod Prizrena. Arbanasi su opljačkali i demolirali, i pokušali da spale još, i crkve: u Vitomirici kod Peći, u Kačaniku, Velikom Belaćevcu kod Prištine, crkvu Sv. Nikole u selu Banji kod Srbice i istoimenu crkvu u selu Banjoka kod Vučitrna, pa zatim crkve u selima Rastavici i Ratišu kod Dečana, u selu
kod Đakovice; u Donjem Ratišu, Pacaju, Necu, Ponoševcu i Rastavici, takođe u đakovičkom kraju; zatim u selu Brnjači kod Orahovca, pa u Čikatovu kod Glogovca, pa crkva Sv. Petra ( iz XIV veka ) u selu Koriši kod Prizrena. Arbanasi su opljačkali i demolirali, i pokušali da spale još, i crkve: u Vitomirici kod Peći, u Kačaniku, Velikom Belaćevcu kod Prištine, crkvu Sv. Nikole u selu Banji kod Srbice i istoimenu crkvu u selu Banjoka kod Vučitrna, pa zatim crkve u selima Rastavici i Ratišu kod Dečana, u selu Siga kod Peći, u Crkolezu kod Istoka, u Pomazatinu kod Prištine, crkvu u Podujevu i crkvu iznad sela Štimlja kod Uroševca, kao i poznati manastir Svetog Marka u Koriši iznad Prizrena. Opljačkan je manastir Gračanica i manastir Sokolica, crkva Samodreža je obijena, freske i ikonostas uništeni, sasudi i utvare crkvene polupani i pocepani. U crkvi Sv. Petra i Pavla u Istoku arbanaške vlasti su tokom 1943 - 1944. držale danonoćno zatočene Srbe, njih oko 100 ,
pretukli šumara Milivoja Lanićevića, samo zato što je protiv nekih podneo prijave o krađi šume. U isto vreme jedan Šiptar kondukter izbo je nožem na sedam mesta jednog Srbina šofera, samo zato što nije hteo da vozi prepun autobus po zapovesti Šiptara. Nedavno je u Labljanima na Kosovu u srpskom selu proslavljen jubilej o Skenderbegu. Jedan Srbin upitao je zašto se to proslavlja u srpskom selu, a sada isti Srbin leži u agoniji u prištinskoj bolnici. Pre nedelju dana Šiptar iz Ratiša ( Dečanska parohija ) isterao je iz kuće i sa imanja Stanicu Pešić. Ona se žali svemogućim vlastima ovde, i sve je bez uspeha. Porodicama iz Dečana: Zariji Pavloviću, Stevanović Mirku, Miloradu Joksimoviću, Nikčević Blagoti, Miloradu Bašiću, Pavlu Bašiću i porodici Avramovića iz Drenoca oduzeše samovoljno zemlju i šumu. Tako ovi ljudi nemaju kome da se žale, niti ovde kakva žalba pomaže. "[ 29 ]
preveravanje bilo istovremeno i nacionalno otpadništvo. Zato u "Gorskom vijencu" serdar Janko i poručuje domaćim Turcima : ratiš , a Turke svojakaš, domaćima tobož da s umiliš; a jednako, nemoj se varati, kako bi im zapa, da te mogu, glavu bi ti onaj čas posjekli, al ti živu ruke savezali, da te muče, da srce naslade .
stranu terorizma, ali nam pokazuju i naličje razvijenog sveta, koji se najbolje ogleda u izuzetno teškoj medijskoj borbi koju vodimo. Predstavnici svih vodećih svetskih medija su prosto odjurili u Orahovac da na osnovu lažne informacije bečkog lista Die Presse vide nepostojeću masovnu grobnicu Albanaca. Ali zato neće da prikažu ili to čine na uvredljiv način prema žrtvama i njihovim porodicama kada su u pitanju brojna gubilišta i mučilišta na Kosovu i Metohiji i Ratiš , i Klečka i ostalo .
SREĆKO, rođen 20.05.1985. godine, u selu Rečane, kod Suve Reke, učenik VIII razreda osnovne škole, kidnapovan 22.09.1998. godine u 13.40 h na putu Rečane - Movljane sa ujakom Bobanom od strane OVK. 281. KRSTIĆ ANDRIJE VILKA, rođena 02.06.1939. godine u Istoku, domaćica, živela u Dečanima, kidnapovana 11.08.1999, godine, sa suprugom iz svoje kuće. 282. VLAHOVIĆ RADUNA MILKA, rođena 02.08.1933. godine u selu Dušanovcu, kod Dečana, domaćica, živela u selu Gornji Ratiš , kidnapovana 18.05.1998. godine u 16.30 h sa svog imanja sa suprugom Milovanom. 283. PLAVC SAHARE, rođena 1938. godine, u Vučitrnu, domaćica, kidnapovana 12.06.1999. godine iz kuće u Vučitrnu. 284. KANDIĆ JOVANA ČEDO, rođen 03.11.1943. godine, u selu Kotor opština Srbica, radnik, kidnapovan 13.06.1998. godine oko 11.00 h iz svoje kuće u Srbici. 285. PETKOVIĆ SLOBODANA NEBOJŠA, rođen 26.12.1958. godine, u Prištini, stomatolog, kidnapovan 30.07.1999. godine, oko
konaci oko manastira Visoki Dečani bili su scena kakva se samo poželeti može. Po čitav dan su se igrala, a kad se umore, išla su na Golo brdo, jedini brežuljak bez ijednog drveta, obrastao gustom travom i papratima. Posedali bi u travu i utišali se . Ratiš , Rastavica ,
, kao i sa grupom od 40 - ak mudžahedina koja je učestvovala u oružanim sukobima na KiM protiv snaga bezbednosti Republike Srbije . Ratiš , opština Dečani, 17. oktobra 1998. godine, kao i 16. novembra 1999. godine, kod sela Došinovca, opština Dečani. Juna 1999. godine, kidnapovao je penzionera Milorada Jovanovića, Đorđa Kuzmanovića, radnika JP PTT Srbije i vladimira Vulevića iz Peći, kojima se od tada guvi svaki trag .
Đakovica, te na pripadnike MUP-a i VJ u selima Glođane i Donji Ratiš, opština Dečani, 17. oktobra 1998. godine, kao i 16. novembra 1999. godine, kod sela Došinovca, opština Dečani. Juna 1999. godine, kidnapovao je penzionera Milorada Jovanovića, Đorđa Kuzmanovića, radnika JP PTT Srbije i vladimira Vulevića iz Peći, kojima se od tada guvi svaki trag . Ratiš . Naročito se istakao po svojoj svireposti u mučenju i ubijanju žrtava i razvlašenju delova njihovih tela vezanih za traktor. Ostatke leševa bacio je u kanal Radonjićkog jezera .
povlačili zbog snage neprijateljske već zbog slabosti naše vatre. Tokom ovog vremena potrošili smo oko 500 mina na ručne bacače, oko 100 mina za minobacače, 12 sanduka municije 12,7 itd. U rukovanju mitraljezom 12,7 sa motorom istakao se Arben Ljami koga je obučavao Ajet Potera. Petoga dana ove bitke osvojili su Glođane. Mi smo se povlačili noseći sa sobom kompletnu dokumentaciju i ranjenike i uspostavili smo novu vatrenu liniju kod basena Radonjića, Donjeg i Gornjeg Ratiša , Požara i Luke .
periodu od recimo 5 meseci, broj vojnika je dostigao 4 hiljade ljudi . Ratiša srpske snage našle između dve vatre i mislim, da je tu poginulo tridesetak srpskih vojnika a da je 8 vojnih vozila uništeno. Koristili smo bestrzajni top 75 Burum Mustafaj, Špend Maljaj, sada pokojni, Fatmir Hasim Fljurim, Luan, sada pokojni, takođe Žuja, Leci, mnogi drugi iz Glođana i ja, uspeli smo da iznenadimo srpske snage izuzetno jakom vatrom koja je praćena protivavionskim mitraljezom koga su na liniju vatre, veoma brzo prebacili momci, sa minobacačima 62 i 32 ,
na život i smrt. Ili beš se boriti i da te ubiju kao heroja ili će ti prerezati grkljan. Ovo stanje samopožrtvovanja nas je dovelo dovde gde smo sada. postojalo je nešto neopisivo, bombardovanje NATO aviona u Krajanu i Grgoču, sve to dok su se vodile borbe za odbranu sopstvene slobodne teritorije na Kosovu, što je predstavljalo našu pozadinu punu civilnog stanovništva. Zatim, takođe tokom bitaka, u trenucina kada smo videli slamanje srpskih snaga od strane NATO avijacije u Ratišu i Lumbardu. Izdvojio bih upotrebu B-52, dva dana pre potpisivanja sporazuma između srpskih snaga i NATO-a, što je za nas odlučujuće .
manjine i zatim pokušajima getoizacije kroz paralelne institucije u obrazovanju, zdravstvu i slično . Ratišu i drugim, pokazao nacističko lice .