spasu po nešto. Najveći deo Novosađana izginuli su. Toga dana bila je užasna vrućina, a noću se spusti kiša bujica, te se oni, koji nisu imali dobra odela, gotovo svi razboleše . Hadžić-Svetić sa ženom i decom, moj stariji brat Pera sa poslovođom Šutićem i sa njegovom starom majkom, spasu se te preko Kovilja i Sremskih Karlovaca odu u Zemun. Za
svome - blaženome Nikonu. Biše i mnoga druga predivna čudesa ovog blaženog i svetog oca Nikona, od kojih ćemo spomenuti neka. - Jednom, kada blaženi beše još u ropstvu, razboleše se zarobljenici od gladi i bede toliko da bejahu blizu smrti. Tada blaženi, i sam rob sa njima, zapovedi im da ništa ne okušaju od hrane neznabožaca, i molitvom svojom
. Šta više, kad njihov manastir napadoše razbojnici, bio im je od velike pomoći, duhovne i materijalne. No Bog ne ostavi nekažnjenu lakomost ovih dva monaha. Oni se razboleše od teške bolesti tako da poče telo da im truli i raspada se. Osetivši da im se primiče kraj, oni se pokajaše i tražahu od Starca da im oprosti njihov greh. Teolipt dobi
je da joj se oni predaju, smatrajući ih za svoje podanike. Na kraju poslanik ih ukrca u tri ruska broda i naredi da se vrate u Boku. Putujući četrdeset dana, neki se od njih razboleše , neki umreše od gladi i biše bačeni u more, a oni koji stigoše na Rose bolni i nevoljni, pisahu rukom "na ovi svijet" nesrećnog popa Toša Šorovića, preporučujući se Bogu
zaraženog područja. Dve krajnosti su bile moguće po nekadašnjeg bolesnika. Đorđević V. 1879. g. nas upoznaje sa prvom; te 1836. g. doktori "... Pacek i Kaparis razboleše se od tifusa. Knjaz Miloš zapovedi da dođe lekar moravsko-podrinske komande dr Beloni iz Čačka, da zastupa dr Paceka na dužnosti. Dr Beloni ne samo da ga je zastupao na
dogodiše po prestavljenju prepodobnoga. Tako, dva gostoljubiva brata imađahu vinograd, i davahu utočište bratiji kada im iz lavre blaženoga Save dolažahu. Oni se razboleše od neke teške bolesti u vreme berbe grožđa, i behu očajni zbog toga. No oni imađahu ljubav i veru k prepodobnome Savi, i često ga spominjahu i prizivahu u pomoć.
po celom kraju onom. Posle toga k prepodobnome dođe druga žena po imeiu Aristeneta, hrišćanka, supruga nekog velmože Elpidija. Tri sina njena u jedan dan se teško razboleše od neke zarazne bolesti, od koje ih nikakvi lekari ne mogoše izlečiti, i već behu blizu smrti. Čuvši za svetog Ilariona pustinjaka, ta žena pohita k njemu sa svojim
. To mnoge obeshrabri, i izgubivši veru, oni prestadoše kopati. Ne prođe mnogo dana kako se prestalo sa kopanjem, a žena Stamatelosova Irina i sestra mu Katarina razboleše se na smrt. Utom stiže i vest da se na jednom kraju ostrva pojavila kuga. Stamatelos se veoma uplaši, jer se seti one pretnje koju Presveta izreče Pelagiji, te sa narodom
, iz svanuća do noći, bez odmene, po svakom vremenu: uz Petrove vrućine i Savine ljutine. Ni da se stane, ni dušom dane. Brojni kulučari, ostavši u ritama, ozeboše i razboleše se, baldisaše i tu okončaše život. Zato je narod prozva Prokleta Jerina. Kad je sve bilo završeno, Đurđe i Jerina kretoše da vide čija je građevina lepša. Prvo obiđoše