su Sofiju. Ona je morala da preda svoje prisne pristalice, a sama da se povuče u manastir. Na taj se način završilo regenstvo carevne Sofije i došla je uprava carskog ujaka Nariškina i nekih drugih ljudi iz Petrove okoline. Petar je, iako
regent namesto Jovana V, sina pokojnog cara Andronika III. Kada u tome nije uspeo morao je da beži iz Carigrada, a regenstvo dobije patrijarh Jovan. Toga momenta je započeo u Vizantiji građanski rat, ali veoma loše za Kantakuzena jer tokom
istine. Pajsije Janjevac je navodio čak da je car Dušan, zbog toga što je Uroš bio maloletan, ostavio Vukašinu regenstvo . "I ostavi sina svoga mladoumnoga, još mlada uzrastom, i uruči skiptar države Vukašinu, i zakletvama zakle (ga) da
[ uredi ] Regenstvo je ukinuto, a tada dvadesetogodišnji prestolonaslednik Mihajlo je proglašen za cara Mihajla VII Duku, dok se Jovan
i patrijarha Jovana Kalekasa, uskoro se uverio u suprotno. Ona naime nikako nije pristajala da se Kantakuzenu poveri regenstvo i stoga su počele uskoro po Carigradu mnogobrojne spletke. Za to vreme Dušan je iskoristio neslogu u Vizantiji i odmah
i proglase ga za uzurpatora i izdajnika, pristalice mu pobiju i sruše mu palatu, a ostala materijalna dobra razvuku. Regenstvo zadobije patrijarh Jovan dok je Aleksije Apokavk dobio položaj upravitelja prestonice i susednih gradova i ostrva.
, Brunhilda je uspela da izdejstvuje beg svog sina, Hildeberta II, te je tako tražila presto Austrazije za svog sina, a regenstvo za sebe. Plemstvo Austrazije je priznalo Hildeberta kao kralja, međutim odbilo je da da regenstvo Brunhildi. Umesto
za svog sina, a regenstvo za sebe. Plemstvo Austrazije je priznalo Hildeberta kao kralja, međutim odbilo je da da regenstvo Brunhildi. Umesto nje, regent maloletnog Hildeberta postao je Zigebertov i Hilperihov brat, kralj Burgundije,
i Austrazije. Međutim, vrlo brzo je umro (613. godine) od dizenterije u Mecu, prestonici Austrazije. regenstvo i smrt
(Vladimir Dedijer, Tito Speaks, str. 130). Naravno da je nemački diktator ciljao upravo na kneza Pavla, kome je mandat regenstva isticao 6. septembra te 1941. g. (jer je tada kraljević Petar Drugi punio 18 godina, tj. postajao punoletan i
car Robert Kurtene, umro 1228. godine, nasledio ga je sin Balduin II. Kako je on bio maloletan, Latini dođu na pomisao da regenstvo do njegovog punoletstva ponude baš bugarskom caru Jovanu Asenu. Ovo je naravno odmah suprotstavilo Bugare i Epirce, a
za regenta u doba dok je epirski car Teodor pretio, no njegovim padom nestalo je te opasnosti. Stoga se Latini odluče da regenstvo ponude jerusalimskom kralju Jovanu od Brijena. Ovo je naljutilo Asena kome sada latinsko carstvo postaje glavni
1258. godine iznenada umre nikejski car Teodor, a nasledi ga sedmogodišnji sin Jovan IV. Kako on nije mogao da vlada, regenstvo je preuzeo Georgije Muzalon, ali već deveti dan nakon careve smrti regenta Muzalona i njegovog brata u crkvi napadnu i
se ozenio Aurorom Demidov koja je vec bila trudna.Tako da nije iyvesno ciji je Pavle sin.Pavlova uloga u otimanju regenstva kraljici Mariji, Varnavi i komandantu grada je mutna prica.Varnava i njegov brat umrli su ubrzo jedan za drugim,
koji će te se potruditi da za ova tri dana, koliko će trajati izlaganje, izložite istinu o politici kneza Pavla, o dobu regenstva i objasnite martovske događaje davne 1941. godine - rekla je Jelisaveta Karađorđević.