). Zapravo, najvećem broju ljudi potrebna je potpora u egoičkoj ravni ( tome služi i većina današnjih psihoterapija ). Ipak, neki terapeuti [ 11 ] smatraju da pojedinim klijentima pomoć u egoičkoj ravni može gledano na dužu stazu, ili iz šire perspektive biti medveđa usluga, jer razrešava onu krizu koja bi, možda, vodila dubljim promenama, dovođenjem u pitanje pogrešno odabrane uloge i vrednosti. Ovako, terapija izglađuje krizu, ili odlaže dublja suočavanja sa relativnošću egoičkih ciljeva, sa prolaznošću života i mogućnošću da nadiđe lične uloge i opsesiju uspeha i neuspeha. [ 12 ] Naravno, stav o ovome moguće je imati samo u odnosu na konkretan slučaj, a ne načelno .
što se često navodi kao argument u prilog tezi da je ona koautor njegovih teorija iz 1905. No, pravih dokaza za to jedva da ima. U poznatih 410 pisama iz prepiske Ajnštajna i Mileve, uz emotivne izlive, ima i mnogo nagoveštaja o tome da su supružnici delili brojne ideje. No, mada ima raznih nategnutih pokušaja da se mesta gde autor ( Ajnštajn ) iz očigledno stilskih razloga kaže "mi" umesto "ja ", nijedan biograf nigde nije našao eksplicitnije navode o autorstvu Mileve Marić nad relativnošću i drugim teorijama .
: što je veća energija, viša je učestalost. Kako se svetlost kreće nagore kroz Zemljino gravitaciono polje, ona gubi energiju, pa joj se tako i učestalost smanjuje . relativnošću . Razlika u brzini časovnika na raznim visinama iznad Zemlje danas ima i veliki praktični značaj, s obzirom na razvoj izuzetno preciznih navigacionih sistema koji se temelje na signalima sa satelita .
koji se zasnivaju na neposrednom posmatranju njegovog kretanja ( kretanja elektrona ) . relativnošću u okviru kvantne teorije, nije do sada izvršen na zadovoljavajući način .
na zahteve postmoderne mogao bi da bude svedočenje svagda novih odnosa Hristove ljubavi. To bi značilo staviti propoved Hrista u mehove novog, postmodernog izraza i jezika, onih koje savremeni čovek razume. Reakcije pravoslavnih vernika na savremene izazove, od zauzimanja odbrambenog stava i izlaganja nove polemičke argumentacije na jednoj strani do pružanja pozitivnog odgovora na drugoj, jesu pitanje unutrašnjeg referentnog okvira vere. Suočenje sa sobom, sa relativnošću svojih ubeđenja, uslov je odgovornog suočenja sa drugima. Reinterpretacija katihetskih sadržaja moguća je u meri u kojoj je odnos prema bližnjem u pravoslavnom duhovnom obrazovanju primarniji od vaspitnih namera. Ona može biti put posvedočenja Carstva Božjeg koje se otkrilo u Hristu a projavljuje se i danas u životu nove tvari .