, pa mladi slovenački pisci Janko Kos, Ciril Zlobec i Kajetan Kovič. Govoreno je o literaturi samih učesnika, ali i o Rembou , Lazi Kostiću, savremenoj literaturi i poeziji (govorio Boško Petrović, tada pesnik, a potom poznati prozni pisac).
sledbenicima, na primer, Dionisiju Halikaršaninu, Varonu, Skaliđeru, Lajbnicu, A. Šlegelu, Grimu, Viktoru Igu, Rembou , Rene Gilu, Malarmeu, Polu Kodelu, Nabokovu, samom Hlebnjikovu...), glas (posebno konsonant) nije proizvoljan već
baladu u kojoj opisuje brak lepe normanske princeze i demona, iz koga se rodio sin - Robert Đavo. Robert želi da se osveti Rembou , ali shvata da je on verenik njegove polusestre Alis. Devojka se pojavljuje i objavljuje Robertu da je njihova majka
koji je buknuo bez drugog motiva osimsopstvenog prisustva uminuo sâm i ugasio se čuvenesu Malarmeove reči o Rembou čiji je meteorski sjaj najavioi obasjava i našu epohu.
nagradu Prix France Culture. Od ostalih njegovih dela najistaknutija su: Sin Rembo (1993, zbirka kratkih tekstova o Rembou ), Reka Grand Ben (1996, nagrada Louis Guilloux), Opati (2002, nagrada Prix Décembre), Jedanaestorica (2009).
. Jedino je dobro što sad možemo otići na večno praznovanje. Na kraju nas je snašlo ono što Mišon kaže da se dogodilo Rembou : stradao je od ruke istih onih čiji ga je rad obogaćivao; obogatio je sebe jednom raskošnom smrću, krvavom poput smrti