Boga su ustanovljene. Zato, ko se protivi vlastima, protivi se i uredbi Božjoj, a koji se protive primiće osudu na sebe ( Rimlj . 13, 1 - 2). Ovo je rečeno u vreme kada su vladale neznabožačke vlasti. Odnosi se neposredno na državne vlasti, pa tim pre
drugima (Matej 6:12; Matej 18:21.22.35; Priče 28:13) njihovo zlo, i kajući se za svoje sopstveno (Luka 18:10 - 14; Rimlj . 2:4) to je obraćenje i to nas menja. U ovom vremenu čekanja da Bog konačno presudi između zla i dobra, živeći u uslovima
Ovaploćenje Hristovo produženo kroz isto riju, Hristos produžen kroz vekove do Parusije, [ 27 ] Sud Božiji svetu (sr. Rimlj . 3, 6), ali ne sud na propast, nego sud na spasenje, po rečima Hristovim: Jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasim svet (
Tvari i nepreobražene stare tvari, Novog Čoveka u Hristu Novom Adamu (1. Kor. 15, 45) i staroga čoveka u prvom Adamu ( Rimlj . 6, 6).
pravednosti; jer sagrešenje prenosi uvredu do Samoga Boga, te Pavle zato kaže: "Prestupanjem zakona vređaš Boga" ( Rimlj . 2,23). Potrebna je vrlina veća od one koju ljudi imaju da bi bili oslobođeni od zlodela. Zaista, vrlo je lako da neko
Pavle ovaj zakon naziva čovečanskom pravdom; "... ne poznajući pravde Božije i nastojeći da svoju pravdu utvrde "( Rimlj . 10,3), a imao je na umu starozavetni zakon. Jer, ovaj zakon je samo toliko mogao učiniti protiv naših zala koliko je
biti u stanju da mu podari krepost, "Bog poslavši Sina svoga u obličju tela grehovnoga i zbog greha, osudi greh u telu" ( Rimlj . 8,3). Zbog svega toga, dakle, imamo potrebu za Telom Hristovim i da neprekidno uživamo Darove sa Njegove Trpeze kako
bude naročito podobna nama. Zbog toga se "sa Njim pogrebosmo kroz krštenje... da bismo tako i mi hodili u novom životu" ( Rimlj . 6,4). U poslanici Timoteju apostol Pavle veli: "Hvataj se za život večni" (1. Tim. 6,12); a na drugom mestu: "Po
očišćenje Grehova naših, sede sa desne strane Veličanstva na visinama "(Jevr. 1,3). Zbog toga Ga i naziva slugom ( Rimlj . 15,8), a On Sam Sebe smatra služiteljem (Lk. 22,27) i veli kako je od Oca poslat u svet da bi služio. A najznačajnije od
očima nerazumnih da su pomrli "(4) Naime, kao što" Hristos, ustavši iz mrtvih, više ne umire; smrt više ne vlada Njime "( Rimlj . 6,9), tako ni udovi Hristovi neće videti smrti doveka; jer, kako bi mogli da iskuse smrt, kad zavise od večno živoga
se i do sada delimično pokazala savršena, a koja će se izvesno na kraju krajeva pokazati potpuno savršena i nepogrešna ( Rimlj . 11, 11 - 12).
mestima se, takođe direktno, govori o protivprirodnom seksualnom ponašanju, činjenju srama, pokvarenom umu... ( Rimlj . 1, 24 - 32), o tome da je sramno i govoriti o tajnim postupcima nekih ljudi i tako dalje.
, a u međuvremenu nastoj da sačuvaš mir duševni, po reči Apostola: Blažen onaj ko ne osuđuje sebe za ono što nađe za dobro ( Rimlj . 14, 22). Isti taj smisao imaju i reči Spasiteljeve: Ako se ne obratite i ne budete kao deca, nećete ući u Carstvo Nebesko
koji govori: "Jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju Zakon, nego će se opravdati oni koji ispunjavaju Zakon" ( Rimlj . 2,13). Pa i Hristos besedujući reče: "Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo Nebesko, no koji
. Ako postimo i gordimo se zbog toga i osuđujemo druge zato što nisu tako strogi, bolje bi nam bilo da uopšte i ne postimo ( Rimlj . 14,3).