nisu ništa drugo već naše vile, spominju se i u staroslovenskim spomenicima XIV i XV veka uz Peruna, Horza, Mokošu, Rod i Rožanice . Na jednom mestu kod Đ. Hamartola sirena je prevedena rečju vila; u nekoj povelji cara Konstantina Asena (XIII v.)
oni tim pre morali verovati u nekoga koji sudbinom upravlja, a taj neko bio bi po srednjovekovnim spomenicima "Rod i Rožanice ". Koliko su rod i rožanice bile obožavane vide se i o po tome, što su Sloveni, kako nam to spomenici iz XIV i XV veka veli,
u nekoga koji sudbinom upravlja, a taj neko bio bi po srednjovekovnim spomenicima "Rod i Rožanice ". Koliko su rod i rožanice bile obožavane vide se i o po tome, što su Sloveni, kako nam to spomenici iz XIV i XV veka veli, prvo žrtvovali njima pa onda
sudbu čovečiju. Po tvrđenju srednjovekovnih spomenika ova lica još žive u narodnom predanju. Zovu ih Rođenice, Rožanice (od reči rod-iti) ili Suđenice (od suditi, suđaje). Afanasijev je naveo (Vozrenie Slavjan ' ', t. III, str. 416.) jedan
spomenici, koji se pripisuju Jovanu Hrizostomu, dopunjavaju i proširuju ovaj malopre navedeni, i spominju Rod, Rožanice i mitička bića, koja pri rođenju predsedavaju. U Pajsijevom Zborniku takođe se nalazi ime Rod i Rožanica. Odatle mi
se nalazi ime Rod i Rožanica. Odatle mi poznajemo i svetkovine koje su pratile rođenje, i na kojima se prizivaju Rod i Rožanice u korist novorođenčeta, nudeći im hrane, osobito hleba, sira i meda. Drugi jedan spomenik, koji je Veselovski naveo, [
umrla je od povreda nakon što se prevrnuo traktor koji je vozila. Prevrnuti traktor usmertio je i Đorđa Đ. (8) iz Rožanice [... ]
zastupao je Niderle. On je smatrao da su ovi demoni bili poznati svim granama Slovena pod opšteslovenskim nazivom rod i rožanice , a takođe i pod raznim lokalnim nazivima kao stvorenja koja bdiju nad čovekovom sudbinom. Najzad, prema zapažanju