jedinstven Srbski srednjovekovni spomenik. romantičkog shvatanja. Četiri portala, na zapadnom, južnom i severnom zidu priprate, kao i na zidu između naosa i priprate,
, knjižestvo i modu pa već spomenuti Jovan Berić, Josip Milovuk i drugi srpski intelektualci. I Jän Kollär, osnivač romantičkog panslavizma, potpomagao je ovu akciju. Inicijatori tog poduhvata bili su pristalice ideja i borbe Vuka St. Karadžića
, izlažu pojedinačne riječi, koje se, zatim, zrcalno čitaju u sebi, uspostavljaju tekst, ali nikada ne postaju plijen romantičkog , simbolističkog metaforiziranja: riječ se čita, postavlja jedna uz drugu, upliće u metonimijski niz i oštra prosuda
koji i sam čini zlo, pa svjestan svoga čina sam odlučuje okončati postojanje tog zla, čak i u sebi samome. Oličenje je romantičkog junaka: buntovan je, preosjetljiv, ekstremnih reakcija i osjećaja, nije spreman čini kompromise sa svijetom
, menja se odnos prema narodnoj poeziji što se može primetiti takođe u prevodima slovenskog folklora. Mesto romantičkog entuzijazma zauzima etnografizam. Najviše zasluga u prevođenju srpskih junačkih pesama ima Izidor Kopernjicki
privlačno, a ono u svakom slučaju zanimljivo. Naša je pri ovom težnja da opisujemo prosto, jasno i istinito bez svakog romantičkog kićenja.
Jurčič ostvariti Levstikov književni plan, objavljen u "Putovanju iz Litije do Čateža "; ali je pri tome dospeo, preko romantičkog realizma svojih istoriskih pripovedaka, u kojima su se združili sa konvencionalno romantičnom građom mlado
najviše istorija, putopis, etnografija i ekonomija; a marljivo se skupljalo i objavljivalo narodno blago. romantičkog idealizma i pesničkog realizma. Godine 1866. udružili su se Jurčič, Stritar i Levstik, te su izdali u zbirci Klasje kao
došao bi u iskušenje da ih ne posmatra zasebno, nego (pogotovu u dramskoj produkciji njihovoj) kao prvu fazu romantičkog pokreta u srpskoj književnosti. Zbog toga se pisac ove knjige i odlučio da tu struju nazove predromantizmom, mada se i
način života, na je ovaj rečnik u stvari veoma tačan izraz jedne staleške svesti. romantičkog stila srpske književnosti povučena je i na pitanjima jezika. Vuk je Dositeju prebacivao mešavinu crkvenog i narodnog
¶ romantičkog osećanja slovenske uzajamnosti:
za galantno pesništvo istoga stila. Ljubavna lirika, koja pokazuje odlično poznavanje predromantičkog i ranog romantičkog pesništva u Evropi, svrstava ga u ovaj stil.
i građanskog romana (Živković, Deretić) i tu se još jednom iskazuje veza ponornica između dva stila baroknog i romantičkog , ali njegove pretežne osobine određene su dositejevskim dominantama, predromantičkom sentimentalnom
bilo i anegdotsko, pa i naivnog karaktera. Kompozicije ostavljaju utisak kao da su preuzete iz naivne režije srpskog romantičkog pozorišta. Prepoznatljiva je težnja da se gledalac veže pomoću rodoljubive sadržine ovih slika.