slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "romejskih".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
. Godine 1352, neočekivano dolazi do okršaja kod Dimotike između osmanlijskih plaćenika i srpskih, bugarskih i romejskih saveznika, koji su pretrpeli jedan od najtežih poraza u ovom ratu. Posledica ovog debakla je učvršćivanje Turaka na
i zbog činjenice da su Sloveni, ukoliko su i sami gradili utvrđenja, pa ma koliko ona bila primitivnija od rimskih, odn. romejskih , morali da u određenoj meri poznaju taktiku osvajanja utvrđenih naselja.
Salona bila je uzeta, po pričanju Konstantina Porfirogenita, prevarom (Sloveni i Avari presvukli su se u odela romejskih vojnika), a po gradskoj tradiciji, zabeleženoj kod Tome Arhiđakona, posle duže opsade (oko 614. god.). Gradsko
su kitare i ništa drugo nisu nosili. Kralj ih stoga upita iz kog su naroda i gde su im boravišta, te razlog bavljenja oko romejskih mesta. Oni kazaše da su iz naroda Sklavina i da su nastanjeni na kraju zapadnog Okeana, te da je Hagan čak tamo do njih
u celini (XVI-XVIII vek) te kulture viđene kako sinhronijski, tako i dijahronijski; kako u pretrajavanju klasičnih romejskih kulturnih obrazaca doba Pećke Patrijaršije, sve do srednjoevropskog ili primorskog doba baroka i građanske kulture
baštine, s književnom, umetničkom, kulturnom baštinom naroda Evrope. I ne samo da je doveo u vezu i tumačio srodnost romejskih (helenskih i slovenskih), umetničkih obrazaca s latinističkim i romanskim (recimo srodnost tehnike Pletenija
glave kao grba Tribalije plod je arhaizirajućeg manira u kulturi evropskog 17. veka. Posredi je običaj preuzet od romejskih pisaca koji su narode i zemlje svog vremena često nazivali antičkim imenima.
Takođe, frekvencija što većeg broja autora koji su pisali šestodneve, obogaćivala je postojeći fond prevodnih spisa romejskih autora, a zašto se Nikon Jerusalimac opredelio za Severijana Gavalskog možemo samo pretpostavljati. Autori i
slava Šumadijske eparhi je romejskih careva Lava I (457 - 474), odnosno Justinijana (527 - 565), služba (u liturgičkom smislu) posvećena kultu koji se tu
dela su izdavali kako njegovi savremenici koji su pomno zapisivali njegove reči, tako i bezbrojna vojska bledunjavih romejskih , srpskih i ostalih inoka kojima su često njegove reči uz svetopisamske bile merilo i videlo za ceo ostali svet.
nas upoznaje ne samo sa raskošnom arhitekturom, kamenom plastikom, živopisom, kao stvaralačkim srpskim spojem romejskih (vizantinskih) i rimskih (zapadnih) tradicija, nego i sa povesnicom Svetih Arhanđela, koji postaju rasadnik vere i