, a već danas samo rijetki do njih dospiju. Neko slučajno, a neko poslom. Volim takve susurete. Rosinanta iz štale kragujevačke Zastave dala je sve od sebe. Bio sam blizu cilja. Dalje se nije moglo. Zaključao sam auto. Još
moderatora sa cenzurisanim čitaocima, jer upravo ova tema nije dozvoljena na drugim medijima A onda se pojavite vi na Rosinanti , sa naoštrenim makazama i cela priča dobije šmek nekakve intervencije sa strane. E, upravo se tu od NSPM moderatora
uporedo sa nezaustavljivim gašenjem Gutenbergove galaksije, onda to čini poput stare i islužene kljusine (Šarca ili Rosinanta , sasvim svejedno), koja u samrtnim grčevima ume tako snažno da se ritne i neopreznom znatiželjniku, koji je prišao
sam lovio za bilogiju. Zapjevam ja iz sveg glasa, a on me polako prati kao gudalo. Ih divota jedna. Jezdimo kao Don Kihot i Rosinanta , mada s nešto više konjskih snaga. Čuo si ga šta kaže? Aaaa? - obraćao sam se svojoj Rosinanti s kojom sam jezdio ususret
slika. Već vidim nas dva konja na plaži, u kafiću, disku. Na godišnjem okupljanju svih rođaka. - mrmljao sam bijesno. Rosinanta se zavjerenički smijala dok sam repom mahao i mrdao ušima. Još jedan stepen kursa iz konjskog bio je iza mene. Kad sa
planeta spava u lepljivom prostoru moje odsečene ruke još uvek na oružju ponovo krećem na put ponovo uzjahujem rosinanta ¶
. Rosinanta . Ove pesme su po svemu u punoj bliskosti sa ' aleatornom ili stohastičkom poezijom ', s tim što je humorni efekat nešto
tradicijom, ponajviše sa onom oličenom u neonadrealističkoj i neosimbolističkoj poetici. Rosinanta (publikovan u Telezuru za trakanje, 1977) predstavlja takođe jedan od samih vrhunaca Todorovićevog stohastičkog
je odličan plivač, u ovom ciklusu iskas dobija lirizovano patetično označenje. U naslovnoj pesmi Ponovo uzjahujem Rosinanta jedan civilizacijski beleg, kao što je Če Gevarina smrt, povezuje se sa semantikom Servantesovog junaka i tako,
kao što treba, ali evo, stiže Puletić sa Milšom kao Don Kihot od Manče, taj dobroćudni vitez tužnog lika, na Rosinanti da nam dospe so na rane, e da nikada ne zacele. Zar i dok spavamo treba da se stidimo?
knjige: Algol (1980) i Tehtum (1981; posebno ova druga), ali i izbornici: Nokaut (1984), Ponovo uzjahujem Rosinanta (1987); Zvezdana mistrija (1998); Električna stolica (1998) i Zapaljenje jetre (1999). Oni sadrže pregršt
u kavezu crvendać, Zeleni vetar i Mesečev znak; podvučene su preštampane i u knjizi izabranih pesama Ponovo uzjahujem Rosinanta ), Textum (sastoji se od pesama, kao i sledeći ciklus), Gde je prostor pesme?, Igra i istraživanje, Jezik i neizrecivo (
(1970), u ciklusima Nokauta (1984) i Chinese erotism (1983), itd. Naslov ciklusa ove poezije Ponovo uzjahujem Rosinanta , objavljenog u zbirci Telezur za trakanje (1977, poslužiće Todoroviću kao naslov za obiman izbor iz poezije (1987).
ispred drugih kandidata u trci za posao PR-a, Marketing menadžera, aktiviste nevladine organizacije itd. Rosinante , pored toga što je čuven jer je pripadao Don Kihotu, pitanje je sa kojim sam se često susretala. Ko je pisao ovo delo nikad
potekli ovoj poemi biće ravni, u pogledu poetsko-estetskoga dometa, tek verbalni nizovi iz ciklusa Ponovo uzjahujem Rosinanta , ali još poneka celina koju je ovaj autor inkorporirao u neverbalne knjige svoje poezije, posebno one iz zrele faze ili