, Belgorod, Stavropolj ), mada prosek kvare regioni koji se nalaze u nepovoljnijim klimatskim podrucjima. U Sibiru je Altajski kraj prilicno pogodan za poljoprivrednu proizvodnju, a ruski daleki istok postaje vrlo znacajan po proizvodnji soje. ( tti, 13. maj 2012 22:06 ) Rostovska , Belgorodska oblasti, Voronjež i Stavropoljski kraj. U Krasnodarskom kraju uz to postoji i proizvodnja čaja, kivija i pirinča. ( DK, 13. maj 2012 19:35 )
odgovor za njih Pastirenačelniku Isusu na dan Suda. Onda se on revnosno lati pastirskih poslova: učaše i moljaše hristoimeno stado da bude čvrsto u veri i da živi ugledajući se na Gospoda Hrista. I govoraše im: Koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste ( Gal. 3. 27 ). Zato treba da u svemu sledujete Hristu i Njegovom učenju, da bi se ime Hristovo slavilo među hrišćanima a ne hulilo. Nošen revnošću pobožnosti blaženi Isaija obilažaše i ostale gradove i sela u oblasti Rostovskoj i Suzdaljskoj, i gde god bi našao idole i idolišta, on ih je rušio i ognju predavao, a ljude učio i upućivao da pravoslavno veruju u svetu jednosušnu Trojicu. Zatim one koji bi primili hrišćansku veru, on krštavaše u ime Oca i Sina i Svetoga Duha; one pak koji nisu hteli da veruju on zadivljavaše čudesima i mnogim znamenjima, eda bi i njih u veru obratio. I tako on blagodaću Božjom za kratko vreme sve privuče ka Hristu. Prema ubogima, sirotima i udovicama episkop Isaija beše veoma
u svim društvenim poslovima i ratovanjima kneževa, već je i delala samostalno, onda kada knez zbog nekih razloga to nije mogao. [ 22 ] Kasnije se događalo da su Rjazanjci zbacivali kneževske namesnike koje su im nametale susedne kneževine, te da su povremeno "vladali sami sobom ", bez kneza." Zemščina "je u Rjazanju bila, inače, toliko jaka, da je uspevala da održi svoju samostalnost i u periodima kada su pojedini kneževi bili ubijani ili zarobljavani . Rostovska kneževina, istočno od ušća Oke u Volgu, ispočetka imaju kneževe koje im šalju iz Kijeva, a zatim, u vreme Vladimira II Monomaha ( od 1093. godine ) iz Perejaslavlja. Njihova "zemščina" u to vreme potpuno je nebitan činilac u društvenim odnosima, niti na bilo koji način učestvuje u kneževskim poslovima. Do velike promene doći će uzdizanjem Jurija Dolgorukog, suzdaljaskog kneza, sina Vladimira II Monomaha. Dolgoruki će 1125. preneti i sam kneževski presto
II Monomaha. Dolgoruki će 1125. preneti i sam kneževski presto Rostovsko-Suzdaljske kneževine iz Rostova u Suzdalj, odakle će započeti borbu za Perejaslavsku kneževinu i za sam kijevski presto. [ 23 ] "Zemščina" je tada toliko ojačala da postaje, u poređenju sa "zemščinama" drugih udeonih kneževina, jedna od najsamostalnijih . rostovska " zemščina "za kneza biraju njegovog sina Andreja Bogoljubskog, ne po starešinstvu, već po svojoj želji, iako je Dolgoruki u testamentu naznačio da treba da ga naslede mlađi sinovi Vsevolod i Vasiljko. Posle smrti Bogoljubskog, obe" zemščine "su, umesto njegovog sina, za kneževe uzele njegove rođake Mstislava i Jaropolka Rostislaviča. Iste kneževe je ispočetka priznala i" zemščina "grada Vladimira, [ 24 ] ali se potom predomislila i za svog kneza 1176. dovela brata
po svojoj želji, iako je Dolgoruki u testamentu naznačio da treba da ga naslede mlađi sinovi Vsevolod i Vasiljko. Posle smrti Bogoljubskog, obe "zemščine" su, umesto njegovog sina, za kneževe uzele njegove rođake Mstislava i Jaropolka Rostislaviča. Iste kneževe je ispočetka priznala i "zemščina" grada Vladimira, [ 24 ] ali se potom predomislila i za svog kneza 1176. dovela brata Andreja Bogoljubskog, Vsevoloda III . rostovske , dovešće do otvorenog sukoba kakav do tada nije viđen na ruskoj zemlji rat između kneževina koje ne predvode inače ratoborni kneževi, već same "zemščine ". Ispostaviće se da su" zemščine "toliko jake, da mogu odložiti čak i zaključivanje mirovnog ugovora oko koga su kneževi već postigli saglasnost. Dugo je, potom, tinjala pritajena mržnja između stare rostovske i suzdaljske" zemščine ", sa jedne, i mlade vladimirske, sa druge strane, što je i jednima i drugima
1176. dovela brata Andreja Bogoljubskog, Vsevoloda III . rostovske i suzdaljske "zemščine ", sa jedne, i mlade vladimirske, sa druge strane, što je i jednima i drugima onemogućilo da se stope sa kneževskom družinom .
starešinu, postojali su i službenici koje je u selo slao njegov vlasnik, ali su njihove nadležnosti ograničene na ekonomska pitanja. Uprava je ostajala isključivo u rukama seljaka i njihovih izabranih starešina . rostovska ili suzdaljska zemlja. Sva naselja oko grada bila su ili "gradska sela" ili su, pak, pripadala samim građanima, njihovim ljudima ili najamnicima. U najdrevnija vremena, slovensko pleme koje bi na zaposednutoj zemlji podiglo prvi grad i nastavilo da proširuje svoju teritoriju, podizalo je i nove gradove. Oni su se, kao tvorevina prvog grada, nazivali prigorod [ 43 ] i imali tesne veze sa starijim gradom, svojim osnivačem. Mlađim gradovima upravljale su starešine koje bi
se prepodobni otac Pafnutije odavao na veće podvige i trudove, i slava se njegova širila na sve strane, utoliko je rasla i obitelj njegova iz dana u dan, jer se umnožavao broj njegovih učenika monaha. Među njima beše ne malo ljudi visoko vrlinskih, kao: blaženi Josif, rukama svetiteljevim zamonašen, koji kacnije postade osnivač Volokolamske obitelji [ 11 ]; divni starac Inokentije, i Ilija srodnik blaženoga, i Vasijan, pisac žitija njegovog, koji zatim bi arhiepiskop rostovski , i drugi. Kada se bratija obitelji umnoži, sveti Pafnutije se potrudi sa bratijom, te podigoše crkvu od kamena, jer im je ona prva bila od drveta. Za sve vreme zidanja crkve prepodobni se sam trudio kao običan radnik, noseći kamenje i vodu i ostali materijal potreban za zidanje. Kada crkva bi gotova, on je ukrasi ikonopisom. Radi toga on pozva najbolje ikonopisce, koji je ikonopisaše veoma lepo. Ali budući i sam crkvom oduhovljenom, jer čuvaše u sebi čistim lik Božji, on bi
oblast ) U poslednje vreme živeo u gradu Saratovu, aktivno učestvovao u saratovskoj kozačkoj organizaciji. U Republici Srpskoj od januara 1993. g. Ratovao u sastavu Kozačkog odreda ( Višegrad ) Poginuo 12. januara 1993. godine u selu Tvirkovići tookom operacije zauzimanja doline Orahovci kod Višegrada. Sahranjen na vojničkom groblju u Višegradu . Rostovska oblast ). Ratovao u Pridnjestrovlju. U Republici Srpskoj od decembra 1992. g. Ratovao u sastavu Višegradskog kozačkog odreda. Bio načelnik štaba, a potom komandir tog odreda. Poginuo 9. februara 1993. g. u zasedi kod Višegrada. Bio sahranjen na vojničko-crkvenom groblju u Višegradu. Posmrtni ostaci 1994. g. preneti i ponovo sahranjeni u gradu Volgodonsku, gde živi njegova udovica sa decom .
tražio novac za zaposlenje u Interpolu . Rostovska oblast preko čije teritorije će preći 646 kilometara tog magistralnog gasovoda već je počela gradnju Južnog toka .
svetog Jakova, episkopa Rostovskog. Ušavši u crkvu Začeća Presvete Bogorodice, gde počivaju mošti svetog Jakova Rostovskog, novi arhipastir satvori uobičajeno molepstvije; i u to isto vreme, doznavši preko naročitog otkrivenja s neba da će se u Rostovu i upokojiti, on odredi sebi mesto za grob u desnom uglu crkve i reče prisutnima: "Evo pokoj moj: ovde ću se nastaniti zanavek ". Došavši zatim na svoj arhijerejski presto, sveti Dimitrije odsluži svetu liturgiju u Rostovskoj sabornoj crkvi svetog Uspenija, i na kraju svete službe održa svojoj pastvi krasnorečivu i dirljivu besedu, izlažući dužnosti pastira i pastve. Tom prilikom svetitelj govoraše: Neka se ne plaši srce vaše zbog mog dolaska k vama, jer na vrata uđoh, a ne prelazeći na drugom mestu; nisam tražio, nego sam bio potražen; niti sam ja vas znao, niti ste vi mene znali, nego neispitani sudovi Gospodnji poslaše me k vama; i ja dođoh, ne da vi poslužite meni nego da ja poslužim vama, po reči
spasonosni primer. ljude svih zvanja, i duhovnih i svetovnih, on učaše da svoje dužnosti vrše bogobojažljivo i čestito i marljivo. On se svesrdno truđaše da kod ljudi svakoga zvanja iskorenjuje zle naravi, zavist, nepravdu i ostale poroke, a da zasađuje u dušama njihovim čistotu, ljubav, pravdu, milosrđe i svaku drugu vrlinu. Naročito veliku bitku sveti mitropolit posvećivaše sveštenstvu, trudeći se da kod njih iskoreni prostakluk i neukost. Odmah po stupanju na rostovski presto ovaj budni jerarh saznade da su mnogi sveštenici po gradovima i selima neprosvećeni, i ne znaju šta je sveštenički poziv, ni u čemu se sastoji dužnost sveštenička i duhovnička, i kako je treba vršiti. Neki od njih prokazuju grehe koje čuju na ispovesti; neki se ne staraju o spasenju duša svojih parohijana; neki se lenje i ne idu k bolesnicima da ih ispovede i pričeste Svetim Tajnama; neki ne odlaze k siromašnim ljudima, dok k bogatima odlaze a uboge preziru. Osobito je
i osamnaest dana; svega po žive pedeset i osam godina. Ovaj divni ugodnik Božji, koji za života svog sabra i napisa Žitija svetih i lučezarnih ugodnika Božjih na ogromnu korist svemu pravoslavnom svetu, sam bi, po odlasku svom iz ovog kratkotraJnog života u večni, zajedno sa svima svetima upisan prstom Božjim u knjigu večnoga života i ovenčan besmrtnim vencem. A kao istinski pastir i budan čuvar poverene mu od Boga pastve, on se udostoji da bude uvršten među svete pastire Rostovske i ostale svete jerarhe Božije. Jer meseca septembra 1752. godine njegove svete mošti biše otkrivene čitave i netljene, pa i samo arhijerejsko odjejanje na njemu beše čitavo, sem malo na nekoliko mesta načeto. I od toga doba pa sve do sada njegove svete mošti su izvor, iz koga se neprestano toče čudesa: ljudi se isceljuju od najraznovrsnijih i najtežih bolesti, slaveći u Trojici Jednoga Boga, i Njegovog svetog utodnika mitropolita Dimitrija. Priteknimo i mi k svetom
sudnicu, tako da su desetine reportera stajale po holovima i na stepeništima Hamovničkog suda i slušale radio-prenos. Presuda je čitana skoro tri časa. Za to vreme su se na ulici neprekidno prepucavali pobornici Pussy Riot i njihovi protivnici. Nisu ostavljeni na miru ni novinari koji, po mišljenju pobornika, ne gaje preterane simpatije prema osuđenim pankerkama: njihovo izveštavanje praćeno je zvižducima i povicima Sramota . Rostovska ulica ispred Hamovničkog suda lako je mogla da se pretvori u pravo bojno polje toliko su strasti uzavrele. Policajci su povremeno izvlačili iz gomile po jednog najzagriženijeg oponenta i odvodili ga u maricu. Na prilazu zgradi suda zadržano je i privedeno nekoliko poznatih opozicionara, među njima i bivši prvak sveta u šahu Gari Kasparov, za koga se kaže da je čak ugrizao za ruku jednog policajca .
bi ovom prilikom hirotonisan za episkopa. Vrativši se iz Carigrada, arhiepiskop Teodor se svom dušom posveti svojim arhijerejskim poslovima, ne umanjujući svoje monaške podvige. Kao arhiepiskop on osnova u Rostovu Roždestvenski ženski manastir. No iznuren mnogim poslovima i podvizima, sveti Teodor je upravljao Rostovskom eparhijom ne dugo. On se upokoji 28. novembra 1395. godine. Svete mošti njegove, proslavljene mnogim čudesima, počivaju pod spudom u Rostovskoj Uspenskoj sabornoj crkvi u jugozapadnom uglu .