i ognjem, i tako ih umoriše. A kada sveti Pavle bi mučen, on se gromko moljaše najpre za hrišćane, pa potom za Jevreje, Samarjane i sve neznabošce, da dođu k poznanju istinitoga Boga i prestanu goniti hrišćane. Ovom molitvom on do suza darnu sve
u ženski manastir, zaručivši je Hristu. Onda episkop sabra sve hrišćane i sav klir, i protera iz grada i iz tog kraja sve Samarjane . Posle toga otide k blaženom Jakovu, i roditeljskim rečima ga utvrdi u takvom životu. A spomenuta žena grešnica, uz
narod Božiji, te da svako otkrivenje Božije, svako dobro, pa i Sam očekivani Mesija neizostavno mora poteći od njih. Samarjane su oni smatrali nečistima, nazivali ih "neznabožnim narodom" i kao takve su ih izbjegavali do te mjere da su sa njima
? To je sam Gospod Isus Hristos. Zašto Sebe naziva Gospod Samarjaninom? Zato što su Jevreji Jerusalimski prezirali Samarjane kao nečiste idolopoklonike. I nisu se mešali niti su opštili jedni s drugima. Zato je i rekla žena Samarjanka Gospodu na
vode. Reče joj Isus: daj mi da pijem. Naročito se naglašava, da je žena bila Samarjanka, pošto su Jevreji smatrali Samarjane za neznabošce. Daj mi da pijem, reče joj Gospod. On je bio umoran i žedan, iz čega je jasno, da je telo Njegovo bilo pravo
Kad bi ti, ženo, znala, da ta voda nije ni Samarjanska ni Jevrejska no Božja; i da tu vodu Bog pri stvaranju nije odredio za Samarjane ili za Jevreje nego za ljude, ti bi sa strahom zahvatila od te vode, kao Božjeg dara, i napojila žedna čoveka - još sa većim
se na ovoj gori. Žena ne kaže: mi nego oci naši, da bi time kao dala veću važnost onoj gori, i jače opravdala savremene joj Samarjane kao da hoće da kaže: nismo mi izabrali ovu goru za poklonjenje Bogu nego oci naši, koji su bili veći i bliži Bogu od nas. I
tajno držala jeretičkog učenja. Car, usvojivši molbu prepodobnoga, prenese gnjev svoj sa palestinskih hrišćana na Samarjane , i donese zakon: da Samarjani ne smeju praviti skupove; da se deca njihova lišavaju nasleđa posle svojih roditelja; i
odmah prezrela čak i neophodne telesne potrebe pošto je zaboravila i na krčag i na svoj dom i požurila u grad, da bi povela Samarjane i opet sa njima došla kod Hrista. Evo šta znače reči - Hodite da vidite. Dođite za mnom, ja ću vas odvesti i pokazaću vam
i Samarjana vladalo je neprijateljstvo i netrpeljivost. Ovo je bilo naročito izraženo od strane Judejaca, koji su Samarjane smatrali za nečiste, niže od sebe i dostojne prezira pošto se nisu, kao oni, doslovno držali slova Zakona. Iz tog
No i oni toliko Gospoda svog zavoleše i toliku revnost za Njega pokazaše, da htedoše nizvesti oganj s neba na neverujuće Samarjane da ih istrebe. I oni bi to učinili, da im dugotrpljivi Gospod nije zabranio (Lk. 9, 54 - 56). Ovoj dvojici i apostolu Petru
za slavu svog Božanskog Učitelja, poželeli, podražavajući sv proroka Iliju, da nizvedu oganj sa neba kako bi kaznili Samarjane koji nisu hteli da prihvate Gospoda dok je prolazio kroz njihovo selo za Jerusalim zapretio učenicima da to ne čine,