koje izrastaju ne samo iz zelenog mora već i kopna, i koje su tradicionalno utočište budističkih monaha i mudraca u potrazi za tišinom i duhovnim savršenstvom. Više desetina minijaturnih ostrva u nacionalnom parku prava su misterija prirode jer, razbacani u okeanu, spolja deluju nepristupačno, a kada se kroz neki otvor u stenama stupi u njihovu unutrašnjost, otkriva se netaknuta dzungla gde gusto, neprohodno rastinje sa okolnim liticama formira katakombe, neke vrste samodovoljnog i egzotičnog mikrokosmosa, toliko različitog od svega onog na šta je savremeni čovek navikao u svom svakodnevnom životu, da se posetiocu čini da je stupio u praistoriju ili na drugu planetu .
raznih nezadovoljnika, hedonista, hipika, anarhista, uživalaca hašiša, predstavnika nedefinisane levice i drugih društvenih marginalaca. U takvim uslovima Stonsi su koristeći svaki pogodan trenutak, svaku tuču fanova sa policijom i obezbeđenjem, svaki nered u hotelu u kome bi boravili, uz nesumnjivi talenat koji se od običnih interpretatora već poznatih ritam i bluz standarda lagano pretvarao u ubitačan autorski duet, rušili deo po deo lažnog mozaika jednog samodovoljnog sveta. Atmosferu pobune dodatno je podgrejavala činjenica da su se vrlo rano suočili sa sudskim procesima, manje zbog svog incidentnog ponašanja, a više zbog sve učestalijeg pronalaženja narkotika u njihovom prtljagu. Naravno, kazne su bile simbolične jer je pobuna već postala opšte mesto čak i u okoštalom anglosaksonskom pravosudnom sistemu .
su počeli da zarađuju milione i kada su, poput Džegera, postali nosioci plemićkih titula . samodovoljnog društva, jedne dezorijentisane mladosti, zemlje koja je tek počela da materijalizuje pobedu iz Drugog svetskog rata. Inače, hipi pokret je već tada bio na izdisaju usled prirodne nemogućnosti da psihodelijom kao izražajnom formom promeni svest poklonika, još manje svet oko sebe .
Škart armature moćno sredstvo za uzletanje iznad osrednjosti: pretencioznosti i samodovoljnosti akademizma, konformizma, anahronizma, birokratizma, elitizma, l ' art pour l ' artisma i vatrogasne umetnosti svakog tipa ... Škart Ativna praktična misao pucketa. Do trenutka konačnog buđenja svega: uključujući šišarke u venecijanskim Đardinima. Spore i sporangije koje se tom prilikom oslobađaju zasejaće buduće šume smisla u postojećim brazdama nedovoljnog i samodovoljnog - velikog docvalog herbarijuma malograđanskog manirizma svake vrste .
direktora Resurs centra Negotin Sanje Mrkobad, iznesenu na pripremnoj radionici projekta Javna tajna u Rex-u: U Negotinu ni na jednom otvaranju nema više od 20 30 ljudi. Ova javna tajna nije specifično vezana za Negotin niti za bilo koji grad Srbije. Savremena umetnička produkcija jednostavno nema svoju publiku, jer nije sposobna da proizvede događaj. Fabrikacija galerijske umetnosti, nesposobne da uputi bilo kakvu poruku koja bi bila jasna i prijemčiva van samodovoljnog oklopa ( da ne kažemo konzerve ) umetničkog sistema, ima za posledicu nezainteresovanost šire publike i svođenje umetničkih praksi u okvire vizuelnih dosetki, viceva, i uopšte, karikaturalnosti. Retki su radovi na današnjoj sceni koji bi ponudili koncept za izlaz iz degradirajućeg položaja obespravljenim stanovnicima naselja Dubočica, ili bilo kog radničkog predgrađa u Srbiji, pa će ga očigledno oni potražiti sami, možda glasanjem za spasitelja koji će se sigurno
ili potisnuti u korist drugih, uverljivijih linija argumentacije, ali ne zato što je lažan, ili zato što je konstruisan. Društvena nauka i istorija praktično ništa drugo i proizvode sem konstrukata koji su manje ili više netačni. Međutim, bit njene društvene funkcije leži upravo u razvrstavanju uzoroka i objašnjenja na manje ili više uverljiva, čak manje ili više održiva i korisna. Jedan pogled na svet nije dobar kao i drugi i društvena nauka se mora lišiti luksuza samodovoljnog akademizma, neangažovane ( i naravno fiktivne ) pruske objektivnosti. Štaviše, retke su situacije poput ove u kojima se dve fukcije naučnika ( težnja ka istini i težnja ka odbrani humanih vrednosti ) tako lepo poklapaju i time spasavaju naučnika od cinizma i dvostrukog govora. Ratovi prosto nisu bili verski, ne postoje drevne, sveprisutne mržnje između balkanskih naroda, multikonfesionalnost naroda SFRJ nije bila uzrokom njenog raspada .
je da se stvori koegzistencija između ljudi i prirode, naglašava autor ovog projekta . samodovoljnog i trajnog utočišta za sve one čiji će se domovi nekada u budućnosti naći pod vodom. - O tom danu volimo da ne razmišljamo, stalno misleći da priroda, ipak, ne može da bude tako okrutna. Treba biti realan, a ja sam samo pokušao da svoja znanja, informacije i ideje pretočim u model naselja budućnosti. Apelujem da, svakako, svi zajedno malo usporimo, jer posledice promene klime, na koju čovek utiče mnogo više nego što bi smeo, u jednom trenutku zaista mogu da budu dramatične - kaže
Petar II, kako bi kroz usta vladike Danila osvetlio svoje, a i naše vreme. I ne znam šta me više užasava, lakoća sa kojom se svi ti naši nominalno patriotski orijentisani sugrađani uspavljuju po ko zna koji put uz otvorene laži o Kosovu, Evropi, standardu i boljem životu, ili užas koji sve nas čeka kada se ti ljudi probude, i zateknu pustoš koja je ostala iza njihovih vođa. Ali o tome će oni misliti sutra, a danas su spremni da razapnu na krst svakoga ko ih iz njihovog udobnog i samodovoljnog dremeža budi. Nakon mitinga kosovskih Srba u Beogradu, 10. maja, krivcima dana su ( u nedostatku razbijenih izloga i ukradenih patika ) proglašeni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koje je pročitao molitvu za upokojenje Vlade i Skupštine, kao i penzionisani vladika Atanasije, koji je prisutnima ukazao na inherentnu vezu između beskrupulozne Đinđićeve apoteoze Zemaljske Srbije ( što je zvanični politički credo i sadašnjeg predsednika vlade I. Dačića ) i
sa etničkom pripadnošću, tako se odmalena zaodeva u klupske i nacionalne šalove i zastave, i to postaje neotuđivi deo njegovog identiteta koji nosi u sebi. To prepoznaje kao nešto benigno i vanpolitičko, što u svojoj suštini nikako nije, jer se afektivna vezanost i nekritički odnos prema stvarima i stvarnosti najbolje daju eksploatisati . samodovoljnog kosmopolitizma koji odozgo arbitrira. Kod mene lično više preovlađuje žal za poumljenim patriotizmom i za narodom svesnim svoje društvene realnosti, koju treba menjati kolektivnim naporom, a ne kolektivnom euforijom. Nacionalizam u smislu domoljublja ima svoju svrhu u momentima kada su ugroženi identitet ili kultura jednog naroda ili kada se na osnovama nacionalne svesti artikulišu kulturni ili ekonomski antiimperijalizam i druge vrste otpora. Međutim, ako se
Među oko 300 zvanica, od Pančevaca bili su predstavnici političkih stranaka, direktori gradskih i drugih preduzeća, policije, sporta, kutlurnih institucija i medija . samodovoljnog kica .
. Ako ste na Balkanu odrastali tokom nesrećnih devedesetih, često sa balastom tuge kao jedinom svojinom, malo šta vas može više zbližiti od Sakićevih stihova: Hajdemo dalje, moja tugo, tamo gde nas ne zna niko, pričo moja iz detinjstva, na tebe sam naviko . samodovoljnog i autističnog političkog establišmenta ( Dani ) i većine svojih kolega ume da s lakoćom tugu o kojoj tako iskreno i otvoreno peva, pretvori u nadu, vulkan pozitivne energije, proslavu radosti življenja, ali i da, kada poželi, natera ceo stadion bilo da su na njemu ratni invalidi Izetbegovićeve Armije BiH, Arkanovi tigrovi, ili obični Beograđani i Sarajlije da zaplače. Dani pišu da je Sinan narod ... naučio uživati u bolu. Nekadašnji elektrovarilac iz Loznice je danas
, da je život prazan, monoton i mućan, jer ne postoji za njega prihvatljivo objašnjenje. Čovek traži zadovoljavajući odgovor, koji bi dao smisao njegovom postojanju . samodovoljnog , pobunio se protiv svog Stvoritelja i tako izgubio osnovni smisao egzistencije .
nekoliko njih venča s nekim sa strane. Jedino tako mogu da izbegnu brak s rođacima. Ali stranci koji posle venčanja dođu u Skardejl gotovo uvek posle nekoliko godina traže razvod i žele da odu. Čudno, ali uvek ostave decu za sobom. Brzo je pogledao Džordža, kao da želi da vidi kako on sve to prima. Džordž udahnu dim cigarete i odluči da još ne kaže šta misli. Čuo je za takva mesta, ali nikada nije bio ni u jednom od njih. Nije mogao da zamisli kako izgleda biti deo tako samodovoljnog , tako ograničenog sveta, gde svaki podatak o čovekovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zna čitava zajednica. Teško je poverovati da takvo mesto može da postoji toliko blizu grada. Koliko ima? Deset kilometara? Dvanaest, reče Lukas. To vam je tradicija. Pogledajte samo nagib ovih puteva. Pokazao je ka oštroj levoj krivini iza koje se nalazilo selo Erl Sterndejl, gde su se kuće, što ih je kompanija u čijem je vlasništvu bio kamenolom podigla za svoje radnike, tiskale
, već je šamara činjenicom da nema običnije priče od priče o nasilju. Da u našoj istoriji nema ničeg što se u toj meri uobičilo. Rediteljka Ana Grigorović ovu dramu nije ilustrovala. Ona je sa njom uspostavila svoj rediteljski dijalog, prilazeći joj lično i pošteno zapitana nad pitanjima koja se u komadu otvaraju. To je dijalog iza kog neće biti preživelih. Jer, kako autorka drame primećuje: I tako su svi mrtvi. "Nismo li zaista mrtvi, svi mi koji ne činimo ništa da se krug samodovoljnog nasilja berskrajno vrti, pretvarajući žrtve u nasilnike, i nasilnike u žrtve? Na ovo pitanje, odgovor smislite sami .
reći da se osnove za jedan umni balkanski identitet tek traže. Hrišćanka vera bi, po svojoj prvobitnoj transnacionalnoj ili kosmopolitskoj ideji, mogla u tome da odigra značajnu ulogu iako je jasno da se drugi motivi izvan nje ali i u njoj ( pozicija crkve ) toj mogućnosti javljaju kao snažna prepreka . samodovoljnog monoteizma, koji uvek nastupa kao jedinoboštvo uopšte uspostaviti istinska tolerancija. [ 15 ] Osvajanje novih identiteta na Balkanu pretpostavlja, najpre, da se priznaju medjusobne razlike, složenost i protivrečnost svakog posebnog identiteta. Danas je potpuno jasno da te identitete ne konstituše samo hrišćanska vera već i helenski vidici, regionalna paganstva, ali i prosvetiteljski i moderni naučni vidici. Svi se ti elementi moraju medjusobno priznati ,