se svakome ko nosi široke vrećaste pantalone i izvučene bokserice. Ali je retko, ako ne i nemoguće, naći osobu koja će se ponosno smatrati hipsterom. To je čudan ples samoidentiteta nepopustljivo poricanje sopstvene egzistencije, dok nosiš jasno određene simbole koje izražavaju.
procesa je i posvećena ova knjiga. U njoj profesor Uzelac objašnjava da su univerziteti, a sa njima i sve škole unutar jedne države, osnova za formiranje nacionalnog samoidentiteta i samoopredeljenja građana jedne zemlje i da stoga nije nimalo slučajno što su na Srbiju nakon bombardovanja došli još veći udari, daleko razorniji od samog
zrenja ». Prigovor za praznu opštost Šeling obesnažuje ističući da ne izostavlja rad pojma, već:« upravo pomoću pozitivno neposrednog, izvornog, sadržajnog samoidentiteta , namerava da izvrgne sadržajne deficite Hegelove redukcije samosvesti na« kružeću »refleksiju. »(tamo, str. 131) Apsolutno u Šelingovom mišljenju ne figurira
je i u sinhronijskoj i u dijahronijskoj perspektivi, igrao i još uvek igra, jednu od presudnih uloga, ako ne i ključnu, po pitanju određivanja njihovog nacionalnog samoidentiteta . To se može jasno uočiti iz prostog primera govornika lingvistički jedinstvenog jezika koji se do nedavno nazivao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski, a čiji se
sa drugima kočilo samorazvoj. Kuća u kojoj se nalazi Severni čvor označava područje gde biće sada ima iskustvo svog rođenja. Kada se jednom postigne osećaj samoidentiteta , ova će se osoba osećati kao Kolumbo kada je otkrio Ameriku, a najčudniji deo njenog otkrića je postizanje svesti da je to sve vreme bilo prisutno, ali da ona to nije
pravi jemca drugima, čak i kada u određenom trenutku pokazuje saglasnost sa njima, kao bi mogla na kratko da se u nečemu oseti prihvaćenom. Kroz mnoge živote osećaj samoidentiteta joj nije postao samo obična podela, nego je i ispunjen svim onim što su je svi sa kojima je bila u vezi pitali. Pošto se u njenu ličnost ugradio veliki broj ljudi, ona ne
toga da se danas proširuje polje slobode i ličnog izbora, pri čemu se čoveku pruža mogućnost da postane ono što sam od sebe napravi. U skladu sa formiranjem i promenama samoidentiteta donose se odluke o tome, kako bi rekao Gidens, ne samo kako ćemo postupati, nego i ko ćemo biti. Drugim rečima, radi se o procesu izgradnje sopstva (self), ali ne u smislu
zasnovan je na objektivnim činiocima socio-kulturne sredine. Rečju, kolektivni identiteti predstavljaju objektivnu osnovu personalnih identiteta i samoidentiteta , a potkulturni identiteti igraju ulogu nekakvog srednjeg, balansirajućeg člana. Oni predstavljaju vezivno tkivo koje integriše društvenu i personalnu stranu
Crkva prizna podudarnost slikanoga lika sa iskonskim prvolikom ili, drukčije govoreći, kad je Crkva dopisala ime uz lik. Pravo tog imenovanja, to jest utvrđivanja samoidentiteta lica naslikanog na ikoni, pripada samo Crkvi.