telesa, uzdasi i iskrivljeni glasovi, donese gorcinu i pojacaše secanje na jutro u kojem je prestao miris reke. Samuješ , Satano osloviti najveceg medu andelima, koji je sedeo po strani, s cašom u ruci i crn pogled svoj odmarao na jezeru.
protiv, samo nisam o tome razmišljao, na taj način. Kapiram, da i ti imaš neke svoje potrebe, OK, fala bogu, zbog mene samuješ , a ja uporno kod kuće. Izvini, hiljadu puta izvini. Mislim, mogla si da mi kažeš ako neko treba da dođe, mislim prijatelj
mrziš. Uradi nešto korisno, postani na primer referent za entuzijazam, ili mali akcionar Apatin-transa, umesto što samuješ zarobljen svojom crno-belom slikom sveta u izmišljenoj prošlosti, mrzeći sam sebe i ceo svet.
mu od toga trena izgubi mir. Na kraju, sakrivši želju srca svog, on se obrati Alduru. Brate moj, reče, ne priliči ti da samuješ i kloniš se društva našega. Skloni, brate, u stranu taj kamen što te zavede i natera da braću svoju zaboraviš. Aldur tad
se boji taj preza pred strahom kog mu rađa njegova bolesna mašta, jer strah je zaraza koja ispunja sve mozgove. samuješ i ćutiš o sebi, sve ti je plići i luđi razgovor tvog suseda.